Domigorgon Font

I've made a font based on my handwriting. I will probably make use of it in future comics. You're free to download and use it yourself, if you wish! (supports Croatian characters)

Work work

I'm currently swamped with commissions and work that I cannot (yet) show, so here's filler - a coloured panel from The Black Tower comic.

The blog will probably be in a relatively short hiatus (for a month or so), but I should be coming back with some interesting stuff to share. :)

Doktor Tko v.2.0

It's almost this blog's sixth birthday - and time for some freshening up! So here's a new background image; now including my girlfriend Vesna, myself, and our two cats - Arya and Ozzy. :)

Google+ is evil!

I've fixed the problem that's been bothering me for days now. At first I thought it was my Photoshop/Color settings, but it turns out the problem was all along - Google!

In fact, the problem was Google+, which I didn't even have!

As it turns out, to solve the problem - I had to make a Google+ account, just so I could go into its settings and turn off something called "Auto Enhance", probably because Google defines the word "enhance" as "mess up". So if you're a Blogger user and your images get messed up after upload (i.e. change in colour, saturation, etc.), the problem is probably with Google+. Which you probably don't even have or use. And which has nothing whatsoever to do with Blogger - well, at least it shouldn't.

Imagine not being able to unclog your toilet because there's a loose shingle on your roof.

DK Eyewitness Studies

A little practice with references from DK Eyewitness: Knight. I love those books!
Photoshop is driving me mad, though. I tried everything, and this still looks brownish even though it should be grayscale. Maybe it's just with Blogger/Google that it gets messed up; the last few posts here all look brown - and the very same files look just fine on DeviantArt (as well as in Windows and Photoshop). I hope it's Blogger's fault, cause I'm out of ideas as to how to fix it.

Druid

Ako se netko kuži u kalibraciju boja, možda mi može reći zašto ovo izgleda smeđe tu na blogu, iako mi u Photoshopu izgleda sasvim normalno (sivo, tj. grayscale).

Elf Ranger (Reprise)

Malo sam brljao s novim perima, pa ispalo bolje nego sam očekivao.
Također sam reinstalirao Windowse, pa mi Photoshop sve opet u defaultu nekalibriran... a i zeznulo me što sam stavio 64-bitne, pa mi driveri za skener više ne rade (imam isti skener već preko 10 godina, a nema novih drivera za tako star model), pa će sada biti dodatna gnjavaža skenirati preko laptopa i prebacivati USB-om.

Razmišljam kupiti A3 skener, pa ako netko ima prijedloga (ali mora podržavati 64-bitne Windowse)... :)

Lady Sabre?

Kradu me!

For the record, Vixen je nastala 2009., a ovaj strip se čini iz 2011.
No dobro, koristimo neke iste (žanrovski nužne) steampunk trope, ali sličnosti tu prestaju. Ili? Neću čitati Lady Sabre, pa ako se neke druge sličnosti pojave... čista slučajnost.

Retro 80's

Za nostalgičare. Studentski tongue-in-cheek projekt iz Danske, navodno potvrđen za prvu sezonu. :D Što me odma asocira i na ovu parodiju He-Mana by Harry Partridge. A tu je i klasik (od istog autora) - Saturday Morning Watchmen. :)

Copyright Infringement

I tako, normalan dan u školi, izlazim ja iz učionice, kad mi oko skrene prema panou...

Kad ja malo bolje pogledam...

Učinio mi se poznat taj crtež. :)

Doduše, ništa posebno iznenađujuće; Google Image Search izbaci preko nekoliko Mejinih crteža na pojam "gusar" ili još bolje "gusar crtež" (a izbaci i neku Macanovu gusarsku Borovnicu, hehe). :D

Disclaimer: Predajem tom razredu i učenici koja je izradila plakat, ali stvarno nisam imao nikakve veze s njegovom izradom. Cerekao sam se kao blesav kad sam skužio. :)

24-satno crtanje stripa!

Više na www.24satnocrtanjestripa.com ako slučajno ima neupućenih! Ja se, kako se vidi iz priloženog, ove godine nisam mogao pridružiti usred drugih obaveza koje su se nakupile. Pa, nadam se da ću glavne prioritete uspjeti rješiti do CRŠ-a... Bumo vidli, pa kaj bu, bu. :)

Ah, da, evo i soundtrack.

Pauza

Kao što ste vidjeli zadnjih dana, uploadao sam dosta stvari što se nakupilo; nešto novoga, nešto staroga. No, idućih par tjedana vjerojatno neće biti novih postova. Naime, uz posao i završetak studija, trenutačno nemam vremena ni za što drugo.

Bojim se da ću iz istih razloga ove godine izostati i sa 24-satnog crtanja (šteta, neću se opet obrukati sa nedovršenim stripom). :D

No, nadam se da se vidimo na CRŠ-u! 

Prijatno. :)

Danas...

... sam skoro završio Sergeja.

I za kaznu dobio posao.

Lost

Znam da je ljeto i inače spora sezona, ali ja sam se baš ulijenio u zadnje vrijeme. No, lijenosti se bliži kraj, kao i ljetu. Trenutačno mi je prioritet pisanje diplomskog: nadam se u dogledno vrijeme ga dovršiti i obraniti. Dakle, prvo privesti studij kraju, a onda ćemo vidjeti.

Ne znam želim li stripove smatrati prioritetom. Čim mi se nešto doima kao posao - izbjegavam ga ko vampir svetu vodu. Što nije logično, jer sam uvijek prilazio crtanju pri izbjegavanju drugih obaveza. Ne znam trebam li se nadati nezaposlenosti po završetku studija (jer ću tako teoretski imati više vremena za crtanje), ili pak zaposlenju (jer ću tako više cijeniti slobodno vrijeme i produktivno ga iskoristiti).

Trenutačno mi se najlakšim čini izbaciti povremeno pasicu Maxa Jaguara, što je zapravo glupo, jer - realno gledajući - treba mi za pasicu Jaguara koliko i za skiciranje ili tuširanje jedne table Vixen. Zašto onda ne radim Vixen? Ne znam. Plaši me broj stranica koji sam u zaostatku, teško mi je i započeti posao.

Pokušat ću u rujnu uspostaviti nekakav radni režim; tako da se konačno malo više posvetim crtanju (i Vixen). No, rezultate ću moći pokazati tek na kraju tog perioda, iz dva razloga: crko mi je komp u Vukovaru, a tamo mi je i skener. Do kraja rujna ja sam u Osijeku. Tako da će ovdje biti samo što nacrtam na tabletu.

Uskoro novi Max Jaguar, ako itko mari. :)

MaFest

Time is fleeting...

Je, vrijeme leti. Blog već dugo pati, znam. No, nadolaze ispiti, a i kasnim s Vixen. Not good at all.
Ali prionuo sam na posao, pa se nadam uhvatiti korak sa zaostacima.

Na Džukin prijedlog te uz njegovu malu pomoć uputio sam frenda da mi kupi Windsor & Newton kist. Nadam se da će doći do mene čitav i da će mi pomoći dovršiti Sergeja (za početak). :)

Uglavnom, vjerojatno neće biti ništa za blog u narednih mjesec dana, no to ne znači da se ništa ne radi. Doduše, naredni brojevi Sergej Stripa će pokazati... Drž'te mi fige. :)

CRŠ 2010: Report

Evo, prošlo je tjedan dana, slegli se dojmovi, pa da napišem riječ-dvije.
Prošli put sam u Zagrebu bio neispavan (24hCS), a ovaj put sam pak išao bolestan. Ipak je CRŠ samo jednom godišnje, a upale grla svako malo. :)

I nisam požalio.

Nesretna trinajstica, ha? Ne u slučaju CRŠ-a! Trinaest godina, eh...
Još se sjećam prvog festivala kao da je bio jučer. Svi su bili viši od mene, imali duge kose i bili mršavi. Danas, pa... malo su se izmijenile uloge (iako su akteri ostali isti). Dobro, Tico je i dalje viši od mene.

Bilo je tu uspona i padova, tijekom godina. Propustio sam svega nekoliko festivala, a neki mi kažu da je onaj u Tkalči bio najbolji. Ne znam; iz moje subjektivne perspektive plasirani su ovako:

BRONCA ide prvom festivalu iz 1998., jer 'prvi je uvijek najbolji'. E, a zašto onda bronca? Kad se sve zbroji i oduzme, bio sam klinac koji je tada još čitao Miki Mausa i nije kužio što je to zapravo nacrtano na naslovnici strip-albuma Duboko i slano, ali je festival u cjelini ostavio trajan utjecaj. Dobio sam tada onu plaketu 'Mladi lav' i strip paket i album Ken Parker kojeg mi je potpisao sam Milazzo. Još uvijek ne volim Kena Parkera, mislim da nikada i neću, al' jebiga, dobar pokušaj. Bitno je da su u strip paketu bili i Miki Mausi.

SREBRO ide onom festivalu iz 2005. ili tako nekako, kad je Septica svirala. Zapravo, mislim da je Septica ukrala festival. A onda su Septici ukrali table. Ne sjećam ga se toliko zbog stripa koliko zbog dobrog provoda. A to je upravo ono što ovih dana tražim od CRŠ-a.

ZLATO, stoga, ide trinaestome CRŠ-u (da, ovome od prošli vikend)! Jer bilo je i stripa i provoda! Konačno malo druženja u društvu stripaša; sigurno ne prelazim 300 km s namjerom da bih kupio strip na popustu i vratio se kući. Anegdotalno, moj susret s organizatorom prošloga vikenda:

"Jes' ti onaj iz Osijeka?"
"Da. Domagoj. Drago mi je."
"R...Ra... Rupčić?"
"Rapčak."
"Jes' ti nešto prošle godine bio nezadovoljan organizacijom?"

Hm, čini se da jesam. U moju obranu, moram napomenuti da je moj doživljaj CRŠ-a posve subjektivan; ne pišem ja tu nekakve recenzije za kakav portal ili novine. Pisalo je u programu 'autori crtaju za publiku', al' se to svelo na 'prepoznaj autora i ugnjavi ga da ti nešto nacrta u polumračnoj prostoriji.' Znam da organizator u ovom slučaju nema kontrolu nad autorima i sve ovisi o dobroj volji, ali tome znatno pomaže dobra atmosfera (ah, inače obožavam polumračne prostorije, ali ponekad nisu najsretnije rješenje, ne?)

S druge strane, tu su i događanja. Opet, priznajem, nije organizator kriv ako se meni ne sviđa program (a da se većini sviđa), ali onda pokušavam što više izvući iz ono malo što mi se sviđa. Naravno da je dojam na kraju loš ako je baš taj dio programa sfušaren.

No, koliko mi je prošlogodišnji CRŠ bio bezveze, toliko mi je ovaj bio dobar! Ponajviše zbog tri stvari:  
1) Ivinog predavanja o bojanju; konačno sam skontao neke trikove u Photoshopu koje sam bio prelijen otkriti sam. Ive, bilo je poučno!
2) Chaykinovih predavanja o stripu; lik je lud sto gradi, pun sebe i američkih 'mudrosti', ali održao je vrlo zanimljive seminare; mislim da sam i tu ponešto naučio (iako prezirem Marvel).
3) druženja; tu je opet bio Mejo, naravno, ali i neki drugi: Maksim, Macan, Dino, Jurica, Dupli, Filip, Bob, Džuka, Ive, te mnogi treći koji nemaju blog ili nisu zaslužili da ih imenujem! Hehe, šala mala, pozdrav svima nabrojanima, ali i onima koje sam zaboravio spomenuti. Pozdrav Dekari i Peki-bratu-od-Mikice! Pozdrav Biuku! Pozdrav Slavenu!
Bilo je lijepo malo se i podružiti s ljudima s 24-satnog crtanja, kao i nekim od ranije poznatim facama (i nekim novim, naravno!). Jer ja se volim družiti; čavrljati, raspravljati, pravit se pametan il' duhovit. Dino se našalio da skupljam ljude kao Pokemone, putem prema pivnici Medvedgrad. Pa što? Svi znaju da je pivo bolje u dobrom društvu, a društvo bolje nakon dobrog piva. :D

Ovogodišnjem iskustvu znatno su pridonijeli i gosti. Već spomenutog Chaykina (i njegov rad) nisam ranije poznavao, ali svejedno je bio super. Stan Sakai i oni Francuzi također spadaju u malu grupu stranih (čitaj: ne-jugoslavenskih) gostiju CRŠ-a čije stripove čak i volim. Žao mi je što nisam ugrabio nijedan crtež, ali nije mi se čekalo u redu dok je bilo zanimljivijih zbivanja u blizini. :)

I eto, tako, završio je meni najbolji CRŠ dosada.
Još jedan pozdrav svima, a isprike onima koje sam zagnjavio.
A sada nastavljamo u revijalnom tonu...

Pripovijest o barunu Suboti

Nema baš svaki crtež svoju priču.

Posebno ne neku koja je prethodila crtežu. Nakon što nažvrljam tisućupetstodvajstrećeg viteza u ful plejtu, ljudi me i dalje znaju pitati, "A tko ti je taj?" Ili nacrtam nešto originalnije (a prema mojem standardu originalnosti to bi bilo nešto što ne spada u fantasy ili sci-fi), često bez predumišljaja, npr. nekakvog mafijaša, i opet me dočeka isto pitanje.

 

 "A tko ti je taj?"

No, nakon što je crtež gotov, skeniran, i zakačen na internet, njegova slava je kratkotrajna. Dok je još svjež, možda će i pokupiti koji komentar, ali će se zatim polagano izgubiti u arhivi; čak će i njegov autor zaboraviti na njega.

Ili možda ne? Ovisi to o nekoliko stvari: koliko je crtež zapravo dobar ima svoju ulogu, ali bitnije je tu tematsko plasiranje. Naime, činjenica je da će fan-art na internetu uvijek biti popularniji od nečega skroz autorskog. Vjerujem da bi ovaj blog bio znatno manje posjećen da ljudi ne ukucavaju u tražilice pojmove poput 'paladin', 'flying castle', 'modron', 'planescape', 'dungeons and dragons', itd. Kaže statistika.

Jasno mi je da na ovaj blog ljudi najčešće nalete u potrazi za D&D ilustracijama.
No, statistika na DeviantArtu pokazuje nešto drugo: moj najposjećeniji uradak je strip Hogwarts Menu, namjerno plasiran sa tagovima poput 'hogwarts', 'harry potter', 'pokemon', 'pikachu', 'snape', 'spock', itd. Još kad sam ga okačio tamo, znao sam da će se baš na taj uradak skupiti fanovi ko muhe na ljepilo, to je bilo predvidljivo. Još se uvijek osjećam pomalo prodano zbog toga.

Još jedan zanimljiv primjer je strip Jehovini svjedoci protiv PTSP-a. Istina je da je politički nekorektan, ali također imam dojam da ga pljuju samo jehovini svjedoci. Zašto? Jednostavno. Oni su jedini koji će ukucati pojam 'jehovah's witness' u tražilicu na DeviantArtu, možda baš u potrazi za bogohulnicima poput mene. Iznimno me zabavljaju prosvjećeni komentari koje sam dobio za taj strip (npr. "thats disrespectful to religion what a cunt", "go die." ili "you are a monster").

No, vratimo se na pojam tematsko plasiranje. Ono što jedan crtež na internetu, u mom iskustvu, čini iznimno popularnim jest izbacivanje istoga na prvoj stranici Google Image Search-a. Još bolje ako je među prva tri rezultata!
U slučaju mojih radova, to je crtež baruna Subote. Nisam to očekivao kad sam ga nacrtao. Zašto sam ga uopće crtao? Pa, iz jednostavnog razloga: potrebovao sam ilustraciju za poleđinu indexa da ga mogu isprve naći u referadi među tisućama drugih. I tako sam ja jednoga dana sjeo u fakultetsku knjižnici i našvrljao ovu skicu:

Imao sam podužu rupu između predavanja, ako se dobro sjećam, a nikoga nije bio na raspolaganju za kavu. I tako sam uzeo index, opcrtao dimenzije i bacio se na posao. Rezultat je bio, za moje pojmove i potrebe, i više nego zadovoljavajuć'.

Znate li tko je barun Subota (AKA Saturday ili Samedi)?
Vjerojatno nećete ukucati pojam 'baron samedi' u Google ako vas ne zanima voodoo (ili ako ime niste susreli čitajući Hellblazera ili pak nešto treće, u kojem god mediju). No, neke zanima baš to. I zanimljivo je da baš i nema obilja raspoloživih ilustracija - još zanimljivije jer se radi o svojevrsnoj religijskoj personi (a koju ni nije zabranjeno crtati, kao npr. Muhameda).

I što Google izbaci? Pa, moj crtež spomenutoga baruna već među prvim rezultatima!

I što ljudi naprave ako im treba ilustracija baruna Samedija? Najčešće - ukradu ga! Na internetu je, dakle, besplatno je i mogu s time raditi što god požele, zar ne?

• Većina uzme ilustraciju i nabaci je na vlastiti blog. Nema frke, i dalje se vidi link na moju stranicu ili se vidi autor iz imena dokumenta.
• Jedan zabavniji primjer je usporedba baruna sa haićanskim diktatorom "Papa Docom" u ovom PDF-u. Dobro, i dalje piše "Domigorgon", nema 'lošeg' publiciteta.
• Nije ni YouTube imun. U ovom clipu pojavi se na trenutak i moj crtež (00:54). Naravno, mene nitko nije ništa pitao. A onda, ima i glupljih primjera.
• Neki pak uzmu sliku pa je malo fotošopiraju, što je dosad možda najgori prijestup.

No, priča tu ne staje. Da se razumijemo, mene više zabavlja nego iritira pronaći svoje crteže kako ih koriste bez pitanja ili dozvole. Ne bih baš rekao da sam time izgubio milijune dolara. A i naravno da se moji crteži ne mogu usporediti sa radovima Luisa Roya ili Franka Frazzete koje još više 'okradaju' na internetu. Štoviše, zar nije netko rekao, "Krađa je najiskreniji oblik laskanja."?

Dapače, Google mi je čak pomogao nešto i zaraditi na ovoj ilustraciji. Original je kod mene (evo u skeneru), a već sam ga dvaput prodao! Prva ozbiljna ponuda izjalovila se, nisam se nadao drugoj. Štoviše, zbunila me i uhvatila nespremnog; nemam devizni račun niti mi se isplati otvoriti ga bez redovitih primanja, kako onda primiti pare iz inozemstva? Ah, čekom, ispostavilo se. Iako, svaka druga banka zajebava sa inkaso procedurom i uzima dobar dio kolača (državu da ne spominjem, kojoj ne želim dati ni novčića).

Uglavnom, ispalo je da se barun Samedi može prodati. Druga je ponuda uspjela, a i treća. Tako bi se moja ilustracija trebala pojaviti (ako već nije) u udžbeniku o međukulturalnim odnosima (izdana u Kanadi na francuskom, možda i na engleskom) kao dio članka o Haitiju, te u dokumentarcu o bendu Pretty Things (konkretnije kod pjesme "Baron Saturday") koji znam jedino kroz par Bowiejevih obrada. Ali ne čine se loši.

Što je najbolje, nitko me nije ni tražio visokorezolutivni sken. Mogli su jednostavno zdrpiti crtež i ja vjerojatno ne bih nikada ni saznao za prijestup. Čak i kad bih saznao, što bih mogao učiniti? Sva sreća pa ljudi u inozemstvu ili a) svoj posao rade pošteno ili b) ne shvaćaju da im ja ne mogu ništa iz ove banana-države. Mogu im eventualno poštom poslati bananu sa posvetom.

No, još nije kraj. Naša priča kulminira nedavnim događajem kada mi se mailom javio još jedan poštenjačina. Naime, čovjek je pisac iz Britanije i upravo je izdao svoju prvu knjigu:

Čini vam se poznato?

Čovjek-pisac mi je lijepo pojasnio: zamolio je neku studenticu umjetnosti (kako on reče; no, zaključih da se najvjerojatnije radi o njegovoj punici) da mu ilustrira korice, te da stavi baruna Samedija i druge voodoo motive. Knjiga je već otišla u tisak kad je on, na svoje veliko iznenađenje, otkrio da je ina studentica bila inspirirana mojom ilustracijom. Javio mi se mailom i ispričao, obećao dva posto od svojeg profita, ubacio u knjigu link na moj sajt, poslao mi primjerak knjige.

Što reći? Ne znam. Ne sviđa mi se naslovnica. Bilo bi mi draže da mi se čovjek javio ranije. Bilo bi mi draže kad bi studenti umjetnosti slikali iz svoje glave i manje tražili inspiraciju na internetu.

A opet... da mi se čovjek nije javio, ne bih vjerojatno nikada ni saznao za to.

Pitam se i dalje koji je odgovor točan, a ili b?

***

Pripovijest o barunu Suboti ovdje trenutačno završava. Vrijeme će pokazati, ali uvjeren sam da će imati nastavak. Ispričavam se ako sam nekoga zagnjavio ovom naizgled trivijalnom pričom, no meni je bliska, pa time i zanimljiva. Posebno stoga što moj najisplativiji rad uopće nije bio naručen, što sam dosad dobio dva čeka i jednu knjigu, a sve zahvaljujući pukoj slučajnosti i poštenju (ili možda strahu pred copyright zakonima, ali to ne zvuči dovoljno romantično) nekolicine stranaca.

Zaključak? Pa... neki crteži imaju svoju priču?

Dvajsčetverosatno crtanje stripa...

... bilo je manje nego što sam očekivao. Bilo je više nego što sam očekivao. Bilo je upravo ono što sam očekivao. Više-manje. :)

Možete vidjeti moju galeriju, ako već niste... primijetit ćete da je strip nedovršen. Došao sam do pola, dvanaest stranica od dvajsčetiri. I naizgled promašio temu. Bojim se da nemam dokaza u suprotno, ali imao sam ideju kako "prvu ljubav" ukomponirati u space marines sci-fi koji vidite. Naravno, u drugoj polovini stripa. ;)

Žao mi je što nisam stigao dovršiti strip. Ispričavam se svima (dakle, možda petorici vjernih čitatelja) koje zanima kako bi završio. Još sam jučer mislio da ću ga dovršiti naknadno, kod kuće, ali predomislio sam se nakon što sam se naspavao. Moj glavni problem nije s temom, već sa izvedbom. Prvo sam previše zaglibio u detalje... a zatim se počeo gubiti s istima - primijetite kako glavni lik malo ima, malo nema kacigu. No, što je - tu je. Mislim da dobro prezentira ono što kao strip autor i jesam (spor, a brzoplet :)).

U moju obranu, neispavanost je bila moj najveći neprijatelj. Pa... svačiji, jasno. Svaka čast hrabrim kolegama (i kolegicama) koji su izdržali svih 24 sata i dovršili svoje stripove (a ima stvarno dobrih među njima). Od nekih se to i očekivalo. Ja sam se nadao dovršiti svoj, ali lako je biti general prije bitke. Optimizam presahne 26 sati nakon buđenja i 300 prijeđenih kilometara. Htio sam dovršiti strip, ali mozak više nije radio kako treba. Ako uopće. Na jednoj od fotki u galeriji možete vidjeti kako je to završilo za mene. Sva sreća pa sam nosio vreću za spavanje i jastuk. :)

No, možda ostavljam krivi dojam na moj dojam. Neka vas moj stripovski fail ne zbuni. Bilo mi je super! Ne žalim novca ni vremena. Konačno sam upoznao neke ljude koje sam dosad poznavao tek po njihovim blogovima, nadimcima, ili radu. Neke znam i od prije. Sa svima je bio užitak čavrljati i zafrkavati se - jedino mi je žao što toga nije bilo više, no nismo zbog toga bili tamo - tome će doći prilika na CRŠ-u, nadam se.

Htio bih ovom prigodom posebno pozdraviti Maxima, koji se pokazao kao simpatičan, prijateljski raspoložen suučesnik, a i lukav stripaš. Hvala na društvu, nadam se da će biti još ovakvih susreta (a možda i na pivo odemo, ako ne budem opet bolestan). :)

Posebna zahvala ide i Meji što je, kao i uvijek, jednostavno predobar domaćin, a i neloš šofer. I što je napravio samo jednu tablu; mojih 12 u usporedbi i ne izgleda tako loše. ;)

Pozdravi Macanu, Ines i Vladi, organizatorima cijele stvari. Nadam se da će nagodinu biti još bolje, no možda tada iskušam sreću od kuće, ne bi li dokazao da naspavan mogu dovršiti 24-satni, 24-stranični strip.

Pozdravi i svima koji su sudjelovali. Pozdrav Jurici, kojega mi je bilo izuzetno drago upoznati uživo (a i zanimljivo, jer ga uopće nisam tako doživljavao preko neta :D). Pozdrav Dariju Arani, koji je opičen sto gradi (isto se ne bi reklo kad ga vidiš, al' stripovi su mu bolesni... in a good way... njegove table veselile su nas do u sitne nedjeljne sate, a da on toga nije ni bio svjestan). Pozdrav curama, koje su posramile i neke dečke svojom izdržljivošću, upornošću, a i kvalitetom svojih stripova. Pozdrav svima koje nisam imenovao, previše vas je. ;)

Ljudi, bilo mi je drago. Nadam se da se vidimo za mjesec dana na CRŠ-u. Za mene je ovo bilo ugodno i vrlo poučno iskustvo. Za početak, nadam se da sam i otklonio blokadu koja me mučila zadnje vrijeme... pa, slijedeći će dani pokazati. Čeka me Sergej, čeka me Vixen, čeka me... crtaj-kad-god-uvatiš-vremena strip. :)

KK iliti Kreativna Kriza

Ne znam kako kod vas, ali ja crtam tek kad mi dođe da crtam. Problem je što mi to sve rjeđe dolazi, kako se čini. Ne znam zašto. Imam teoriju, naime, da sam uvjetovan nastavom - uvijek sam crtao za vrijeme nastave, u osnovnoj, u srednjoj, na faksu. Sad preko ljeta nisam imao predavanja, a imao sam slobodnog vremena napretek. What have I got to show for it? Nadao sam se nacrtati barem 16 tabli preko ljeta; nacrtao sam možda 3. Jadno.

Pa, predavanja mi počinju idućeg tjedna, nadajmo se da ću se oporaviti!

PS. Možda je atmosfera kriva. U subotu je 24-hour-comic day. Možda zapalim za Zagreb crtati u društvu. Vidjet ćemo...