29 November 2010
28 November 2010
27 November 2010
Vixen opet udara!
Dobre vijesti za sva tri fana Vixen Virago!
Naime, dobila je blagoslov da serijalizirano izlazi u Sergej Stripu, kad već ne ide u TjedniQ-u! Triput hura za druga Dekaru! (koji je to predložio još na CRŠ-u, ali ja nisam bio siguran da misli ozbiljno)
Držite mi fige da se ne ulijenim, pa da to konačno zaživi. :)
(bez brige, ići će i u TjedniQ-u kad to jednom krene, a jednog dana bude i u boji - nadam se! :))
14 November 2010
Wizzard!
A player character from my D&D campaign, or a default wizard? You decide.
(he's a tiefling, which is why he's got horns protruding from his hat)
(and he's preparing to jump through a portal)
13 November 2010
Red Sonja
OK, nije baš ona Crvena Sonja. Znam da Sonja isključivo nosi chainmail bikini za bilo koje doba godine, ali teško je nacrtati crvenokosu žensku s mačem i ne pomisliti na Sonju, ne?
Hmm. Zapravo, ovaj crtež je nastao još na osječkom strip-festivalu u travnju, a brijem da sam žensku tada zamišljao kao plavušu. No eto, više volim crvenokose. :)
Uglavnom, bojanje ovog crteža direktno je isprobavanje Ivine tehnike koju je demonstrirao na CRŠ-u. Čak sam si i shortcute u Photoshopu sredio kao on. Trenutačno nisam nešto postigao na brzini; zapravo me je čak usporilo privikavanje na nove tipke, ali očekujem da će se s vremenom pokazati efikasnije. Oduševljavaju me dosad neotkriveni prečaci za povećanje/smanjenje brusha, kao i mogućnost skrivanja selection marqueeja. Hura!
CRŠ 2010: Report
Evo, prošlo je tjedan dana, slegli se dojmovi, pa da napišem riječ-dvije.
Prošli put sam u Zagrebu bio neispavan (24hCS), a ovaj put sam pak išao bolestan. Ipak je CRŠ samo jednom godišnje, a upale grla svako malo. :)
I nisam požalio.
Nesretna trinajstica, ha? Ne u slučaju CRŠ-a! Trinaest godina, eh...
Još se sjećam prvog festivala kao da je bio jučer. Svi su bili viši od mene, imali duge kose i bili mršavi. Danas, pa... malo su se izmijenile uloge (iako su akteri ostali isti). Dobro, Tico je i dalje viši od mene.
Bilo je tu uspona i padova, tijekom godina. Propustio sam svega nekoliko festivala, a neki mi kažu da je onaj u Tkalči bio najbolji. Ne znam; iz moje subjektivne perspektive plasirani su ovako:
BRONCA ide prvom festivalu iz 1998., jer 'prvi je uvijek najbolji'. E, a zašto onda bronca? Kad se sve zbroji i oduzme, bio sam klinac koji je tada još čitao Miki Mausa i nije kužio što je to zapravo nacrtano na naslovnici strip-albuma Duboko i slano, ali je festival u cjelini ostavio trajan utjecaj. Dobio sam tada onu plaketu 'Mladi lav' i strip paket i album Ken Parker kojeg mi je potpisao sam Milazzo. Još uvijek ne volim Kena Parkera, mislim da nikada i neću, al' jebiga, dobar pokušaj. Bitno je da su u strip paketu bili i Miki Mausi.
SREBRO ide onom festivalu iz 2005. ili tako nekako, kad je Septica svirala. Zapravo, mislim da je Septica ukrala festival. A onda su Septici ukrali table. Ne sjećam ga se toliko zbog stripa koliko zbog dobrog provoda. A to je upravo ono što ovih dana tražim od CRŠ-a.
ZLATO, stoga, ide trinaestome CRŠ-u (da, ovome od prošli vikend)! Jer bilo je i stripa i provoda! Konačno malo druženja u društvu stripaša; sigurno ne prelazim 300 km s namjerom da bih kupio strip na popustu i vratio se kući. Anegdotalno, moj susret s organizatorom prošloga vikenda:
"Jes' ti onaj iz Osijeka?"
"Da. Domagoj. Drago mi je."
"R...Ra... Rupčić?"
"Rapčak."
"Jes' ti nešto prošle godine bio nezadovoljan organizacijom?"
Hm, čini se da jesam. U moju obranu, moram napomenuti da je moj doživljaj CRŠ-a posve subjektivan; ne pišem ja tu nekakve recenzije za kakav portal ili novine. Pisalo je u programu 'autori crtaju za publiku', al' se to svelo na 'prepoznaj autora i ugnjavi ga da ti nešto nacrta u polumračnoj prostoriji.' Znam da organizator u ovom slučaju nema kontrolu nad autorima i sve ovisi o dobroj volji, ali tome znatno pomaže dobra atmosfera (ah, inače obožavam polumračne prostorije, ali ponekad nisu najsretnije rješenje, ne?)
S druge strane, tu su i događanja. Opet, priznajem, nije organizator kriv ako se meni ne sviđa program (a da se većini sviđa), ali onda pokušavam što više izvući iz ono malo što mi se sviđa. Naravno da je dojam na kraju loš ako je baš taj dio programa sfušaren.
No, koliko mi je prošlogodišnji CRŠ bio bezveze, toliko mi je ovaj bio dobar! Ponajviše zbog tri stvari:
1) Ivinog predavanja o bojanju; konačno sam skontao neke trikove u Photoshopu koje sam bio prelijen otkriti sam. Ive, bilo je poučno!
2) Chaykinovih predavanja o stripu; lik je lud sto gradi, pun sebe i američkih 'mudrosti', ali održao je vrlo zanimljive seminare; mislim da sam i tu ponešto naučio (iako prezirem Marvel).
3) druženja; tu je opet bio Mejo, naravno, ali i neki drugi: Maksim, Macan, Dino, Jurica, Dupli, Filip, Bob, Džuka, Ive, te mnogi treći koji nemaju blog ili nisu zaslužili da ih imenujem! Hehe, šala mala, pozdrav svima nabrojanima, ali i onima koje sam zaboravio spomenuti. Pozdrav Dekari i Peki-bratu-od-Mikice! Pozdrav Biuku! Pozdrav Slavenu!
Bilo je lijepo malo se i podružiti s ljudima s 24-satnog crtanja, kao i nekim od ranije poznatim facama (i nekim novim, naravno!). Jer ja se volim družiti; čavrljati, raspravljati, pravit se pametan il' duhovit. Dino se našalio da skupljam ljude kao Pokemone, putem prema pivnici Medvedgrad. Pa što? Svi znaju da je pivo bolje u dobrom društvu, a društvo bolje nakon dobrog piva. :D
Ovogodišnjem iskustvu znatno su pridonijeli i gosti. Već spomenutog Chaykina (i njegov rad) nisam ranije poznavao, ali svejedno je bio super. Stan Sakai i oni Francuzi također spadaju u malu grupu stranih (čitaj: ne-jugoslavenskih) gostiju CRŠ-a čije stripove čak i volim. Žao mi je što nisam ugrabio nijedan crtež, ali nije mi se čekalo u redu dok je bilo zanimljivijih zbivanja u blizini. :)
I eto, tako, završio je meni najbolji CRŠ dosada.
Još jedan pozdrav svima, a isprike onima koje sam zagnjavio.
A sada nastavljamo u revijalnom tonu...
Prošli put sam u Zagrebu bio neispavan (24hCS), a ovaj put sam pak išao bolestan. Ipak je CRŠ samo jednom godišnje, a upale grla svako malo. :)
I nisam požalio.
Nesretna trinajstica, ha? Ne u slučaju CRŠ-a! Trinaest godina, eh...
Još se sjećam prvog festivala kao da je bio jučer. Svi su bili viši od mene, imali duge kose i bili mršavi. Danas, pa... malo su se izmijenile uloge (iako su akteri ostali isti). Dobro, Tico je i dalje viši od mene.
Bilo je tu uspona i padova, tijekom godina. Propustio sam svega nekoliko festivala, a neki mi kažu da je onaj u Tkalči bio najbolji. Ne znam; iz moje subjektivne perspektive plasirani su ovako:
BRONCA ide prvom festivalu iz 1998., jer 'prvi je uvijek najbolji'. E, a zašto onda bronca? Kad se sve zbroji i oduzme, bio sam klinac koji je tada još čitao Miki Mausa i nije kužio što je to zapravo nacrtano na naslovnici strip-albuma Duboko i slano, ali je festival u cjelini ostavio trajan utjecaj. Dobio sam tada onu plaketu 'Mladi lav' i strip paket i album Ken Parker kojeg mi je potpisao sam Milazzo. Još uvijek ne volim Kena Parkera, mislim da nikada i neću, al' jebiga, dobar pokušaj. Bitno je da su u strip paketu bili i Miki Mausi.
SREBRO ide onom festivalu iz 2005. ili tako nekako, kad je Septica svirala. Zapravo, mislim da je Septica ukrala festival. A onda su Septici ukrali table. Ne sjećam ga se toliko zbog stripa koliko zbog dobrog provoda. A to je upravo ono što ovih dana tražim od CRŠ-a.
ZLATO, stoga, ide trinaestome CRŠ-u (da, ovome od prošli vikend)! Jer bilo je i stripa i provoda! Konačno malo druženja u društvu stripaša; sigurno ne prelazim 300 km s namjerom da bih kupio strip na popustu i vratio se kući. Anegdotalno, moj susret s organizatorom prošloga vikenda:
"Jes' ti onaj iz Osijeka?"
"Da. Domagoj. Drago mi je."
"R...Ra... Rupčić?"
"Rapčak."
"Jes' ti nešto prošle godine bio nezadovoljan organizacijom?"
Hm, čini se da jesam. U moju obranu, moram napomenuti da je moj doživljaj CRŠ-a posve subjektivan; ne pišem ja tu nekakve recenzije za kakav portal ili novine. Pisalo je u programu 'autori crtaju za publiku', al' se to svelo na 'prepoznaj autora i ugnjavi ga da ti nešto nacrta u polumračnoj prostoriji.' Znam da organizator u ovom slučaju nema kontrolu nad autorima i sve ovisi o dobroj volji, ali tome znatno pomaže dobra atmosfera (ah, inače obožavam polumračne prostorije, ali ponekad nisu najsretnije rješenje, ne?)
S druge strane, tu su i događanja. Opet, priznajem, nije organizator kriv ako se meni ne sviđa program (a da se većini sviđa), ali onda pokušavam što više izvući iz ono malo što mi se sviđa. Naravno da je dojam na kraju loš ako je baš taj dio programa sfušaren.
No, koliko mi je prošlogodišnji CRŠ bio bezveze, toliko mi je ovaj bio dobar! Ponajviše zbog tri stvari:
1) Ivinog predavanja o bojanju; konačno sam skontao neke trikove u Photoshopu koje sam bio prelijen otkriti sam. Ive, bilo je poučno!
2) Chaykinovih predavanja o stripu; lik je lud sto gradi, pun sebe i američkih 'mudrosti', ali održao je vrlo zanimljive seminare; mislim da sam i tu ponešto naučio (iako prezirem Marvel).
3) druženja; tu je opet bio Mejo, naravno, ali i neki drugi: Maksim, Macan, Dino, Jurica, Dupli, Filip, Bob, Džuka, Ive, te mnogi treći koji nemaju blog ili nisu zaslužili da ih imenujem! Hehe, šala mala, pozdrav svima nabrojanima, ali i onima koje sam zaboravio spomenuti. Pozdrav Dekari i Peki-bratu-od-Mikice! Pozdrav Biuku! Pozdrav Slavenu!
Bilo je lijepo malo se i podružiti s ljudima s 24-satnog crtanja, kao i nekim od ranije poznatim facama (i nekim novim, naravno!). Jer ja se volim družiti; čavrljati, raspravljati, pravit se pametan il' duhovit. Dino se našalio da skupljam ljude kao Pokemone, putem prema pivnici Medvedgrad. Pa što? Svi znaju da je pivo bolje u dobrom društvu, a društvo bolje nakon dobrog piva. :D
Ovogodišnjem iskustvu znatno su pridonijeli i gosti. Već spomenutog Chaykina (i njegov rad) nisam ranije poznavao, ali svejedno je bio super. Stan Sakai i oni Francuzi također spadaju u malu grupu stranih (čitaj: ne-jugoslavenskih) gostiju CRŠ-a čije stripove čak i volim. Žao mi je što nisam ugrabio nijedan crtež, ali nije mi se čekalo u redu dok je bilo zanimljivijih zbivanja u blizini. :)
I eto, tako, završio je meni najbolji CRŠ dosada.
Još jedan pozdrav svima, a isprike onima koje sam zagnjavio.
A sada nastavljamo u revijalnom tonu...
04 November 2010
Subscribe to:
Posts (Atom)