No CRŠ for you! Come back next year!

OK, ozbiljno sam razmišljao doći na CRŠ sa subote na nedjelju, ALI...

• Još radim na diplomskom...
• Nisam uspio srediti neki smještaj...
• Koncert Septice je u petak...
• Svi bi me pitali "Ka'će Vixen?"

Tako da sam odlučio ipak preskočiti CRŠ ove godine. :(
Lijep pozdrav, uživajte, vidimo se dogodine.
Do tad možda budem i mogao odgovoriti na pitanje. :)

CRŠ 2010: Report

Evo, prošlo je tjedan dana, slegli se dojmovi, pa da napišem riječ-dvije.
Prošli put sam u Zagrebu bio neispavan (24hCS), a ovaj put sam pak išao bolestan. Ipak je CRŠ samo jednom godišnje, a upale grla svako malo. :)

I nisam požalio.

Nesretna trinajstica, ha? Ne u slučaju CRŠ-a! Trinaest godina, eh...
Još se sjećam prvog festivala kao da je bio jučer. Svi su bili viši od mene, imali duge kose i bili mršavi. Danas, pa... malo su se izmijenile uloge (iako su akteri ostali isti). Dobro, Tico je i dalje viši od mene.

Bilo je tu uspona i padova, tijekom godina. Propustio sam svega nekoliko festivala, a neki mi kažu da je onaj u Tkalči bio najbolji. Ne znam; iz moje subjektivne perspektive plasirani su ovako:

BRONCA ide prvom festivalu iz 1998., jer 'prvi je uvijek najbolji'. E, a zašto onda bronca? Kad se sve zbroji i oduzme, bio sam klinac koji je tada još čitao Miki Mausa i nije kužio što je to zapravo nacrtano na naslovnici strip-albuma Duboko i slano, ali je festival u cjelini ostavio trajan utjecaj. Dobio sam tada onu plaketu 'Mladi lav' i strip paket i album Ken Parker kojeg mi je potpisao sam Milazzo. Još uvijek ne volim Kena Parkera, mislim da nikada i neću, al' jebiga, dobar pokušaj. Bitno je da su u strip paketu bili i Miki Mausi.

SREBRO ide onom festivalu iz 2005. ili tako nekako, kad je Septica svirala. Zapravo, mislim da je Septica ukrala festival. A onda su Septici ukrali table. Ne sjećam ga se toliko zbog stripa koliko zbog dobrog provoda. A to je upravo ono što ovih dana tražim od CRŠ-a.

ZLATO, stoga, ide trinaestome CRŠ-u (da, ovome od prošli vikend)! Jer bilo je i stripa i provoda! Konačno malo druženja u društvu stripaša; sigurno ne prelazim 300 km s namjerom da bih kupio strip na popustu i vratio se kući. Anegdotalno, moj susret s organizatorom prošloga vikenda:

"Jes' ti onaj iz Osijeka?"
"Da. Domagoj. Drago mi je."
"R...Ra... Rupčić?"
"Rapčak."
"Jes' ti nešto prošle godine bio nezadovoljan organizacijom?"

Hm, čini se da jesam. U moju obranu, moram napomenuti da je moj doživljaj CRŠ-a posve subjektivan; ne pišem ja tu nekakve recenzije za kakav portal ili novine. Pisalo je u programu 'autori crtaju za publiku', al' se to svelo na 'prepoznaj autora i ugnjavi ga da ti nešto nacrta u polumračnoj prostoriji.' Znam da organizator u ovom slučaju nema kontrolu nad autorima i sve ovisi o dobroj volji, ali tome znatno pomaže dobra atmosfera (ah, inače obožavam polumračne prostorije, ali ponekad nisu najsretnije rješenje, ne?)

S druge strane, tu su i događanja. Opet, priznajem, nije organizator kriv ako se meni ne sviđa program (a da se većini sviđa), ali onda pokušavam što više izvući iz ono malo što mi se sviđa. Naravno da je dojam na kraju loš ako je baš taj dio programa sfušaren.

No, koliko mi je prošlogodišnji CRŠ bio bezveze, toliko mi je ovaj bio dobar! Ponajviše zbog tri stvari:  
1) Ivinog predavanja o bojanju; konačno sam skontao neke trikove u Photoshopu koje sam bio prelijen otkriti sam. Ive, bilo je poučno!
2) Chaykinovih predavanja o stripu; lik je lud sto gradi, pun sebe i američkih 'mudrosti', ali održao je vrlo zanimljive seminare; mislim da sam i tu ponešto naučio (iako prezirem Marvel).
3) druženja; tu je opet bio Mejo, naravno, ali i neki drugi: Maksim, Macan, Dino, Jurica, Dupli, Filip, Bob, Džuka, Ive, te mnogi treći koji nemaju blog ili nisu zaslužili da ih imenujem! Hehe, šala mala, pozdrav svima nabrojanima, ali i onima koje sam zaboravio spomenuti. Pozdrav Dekari i Peki-bratu-od-Mikice! Pozdrav Biuku! Pozdrav Slavenu!
Bilo je lijepo malo se i podružiti s ljudima s 24-satnog crtanja, kao i nekim od ranije poznatim facama (i nekim novim, naravno!). Jer ja se volim družiti; čavrljati, raspravljati, pravit se pametan il' duhovit. Dino se našalio da skupljam ljude kao Pokemone, putem prema pivnici Medvedgrad. Pa što? Svi znaju da je pivo bolje u dobrom društvu, a društvo bolje nakon dobrog piva. :D

Ovogodišnjem iskustvu znatno su pridonijeli i gosti. Već spomenutog Chaykina (i njegov rad) nisam ranije poznavao, ali svejedno je bio super. Stan Sakai i oni Francuzi također spadaju u malu grupu stranih (čitaj: ne-jugoslavenskih) gostiju CRŠ-a čije stripove čak i volim. Žao mi je što nisam ugrabio nijedan crtež, ali nije mi se čekalo u redu dok je bilo zanimljivijih zbivanja u blizini. :)

I eto, tako, završio je meni najbolji CRŠ dosada.
Još jedan pozdrav svima, a isprike onima koje sam zagnjavio.
A sada nastavljamo u revijalnom tonu...

CRŠ

Vidimo se!

CRŠ 2009.

Dođoh, vidjeh, odoh. Ukratko: drago mi je da nisam puno potrošio na put (hvala Željku iz udruge StripOS na prijevozu), pa mi nije puno ni žao. Nadao sam se boljem provodu, ali da parafraziram Maxima: par štandova festival ne čine. Falilo mi je više druženja sa kolegama stripašima, ali osim Meje njih sam vidio samo u petak navečer ili u prilikama kad su bili previše zaokupljeni, pa se prilike za nekim novim poznanstvima na kraju nije ni našlo. Da ne kažem da uvjeti tome ni nisu bili naklonjeni (organizacija? puj!). No da... Evo recimo Kordeja, crta za publiku. U nekakvom polumraku.
  Crtao je jako pažljivo (možda i pažljivije nego kad fušira za Francuze, hehe), pa mi se nije čekalo dva sata na redu za crtež. Dok je on crtao, ja otišao vidjeti Žeželja na djelu. Bilo je... zanimljivo. ... ali ne znam. Glazbeni dio performansa je bio vjerojatno bolji od likovnog, osim ako je Žeželj improvizirao na mjestu - e to bih već priznao kao genijalno. Na festivalu (tj. u onoj prostoriji u kinu Zagreb gdje je bila Biukovićeva izložba) je predstavljen i fanzin udruge StripOS kojemu su pridonijeli autori iz ovih krajeva (Slavonija, Vojvodina) uključujući i moju malenkost. Čujem da ima mnogo tipfelera i da je 9 mm debeo, pa da po tim nekim kriterijima čini nešto više od fanzina. Ne znam, ja ga još nisam vidio, još se pušio iz tiskare kad su ga predstavili, a onda je razgrabljen. Evo predsjednika udruge StripOS Željka i nakladnika Tomasa, predstavljaju fanzin (koji ima 10 mm): Mnoštvo se okupilo u velikom broju (diveći se tim debelim koricama tog izdanja što možda i nije samo fanzin)... ... čudo da nitko nije maznuo Biukovićeve table dok su im svi okrenuli leđa... A evo i dvije face, od kojih je samo jedna zaslužna za nekakvo dobro mišljenje o cjelokupnom događaju... Pa na kraju, evo i nekih crteža koje sam nažicao. Zoran Smiljanić mi je ovo naškrabao kad sam ga prekinuo usred geekovskog razgovora (s, vjerujem, Bojanom Krištofićem) o vrlo opskurnim filmovima i nakon jednog odrješitog "Ne!" nakon što sam ga upitao može li nacrtati nešto es-ef ili fentezi. A dobro... Pahek se taman mislio izvuči iz crtanja nekom liku kad sam ja uletio. Njemu je nacrtao svemirski brod, a meni nije. I onda smo Mejo i ja fino sjeli na pivicu, pa je on meni nacrtao nešto kako spada: halfling barbariana na velociraptoru, pokušavajući me ubediti kako su barbari naj. Ovaj je definitivno zakon. Hm, i Tico mi je nešto kao počeo crtati, ali navodno se malo zanio, pa odlučio da će crtež ipak zadržati za sebe... Tico, you owe me one! A kao highlight idućeg dana i pred moj povratak kući, Mejo je probno naručio espresso i bio poslužen u vrlo muževnoj šalici: I onda sam ja morao kući. Auto se maglio iznutra, kočnice nisu najbolje radile, bila je magla, padala je kiša, a i noć, no putem do Osijeka smo slušali Rammstein, pa smo sretno stigli. Eto, ne znam. Dogodine?

Crtani Romani Šou, here I come!

Kolege stripaši/crtači/blogeri koji pratite ovaj blog, dolazim u ZG preko vikenda i u subotu i nedjelju (7. i 8. 11. 2009.) ću biti na CRŠ-u. S nekima od vas bih se vrlo rado volio upoznati i napiti. Zato, ako ja vas ne prepoznam, prepoznat ćete vi mene prema slijedećoj fotografiji:



Uglavnom, hehe, da, to sam ja kad sam imao 9 godina. Na slici čitam "Lustiges Taschenbuch", njemačko izdanje u nas kratkotrajnog "Džepnog Patka." Zanimljivo je što tada, kao ni danas, nisam razumio više od 5 riječi njemačkog jezika, ali ipak je to bio strip. Volio sam gledati slike, a priču sam valjda već nekako pohvatao. But seriously, ovo sam ja kako izgledam danas:



Ha, jesam vas! To je bilo samo za helovin. :D Zapravo sam ovo ja, majkemi:



E, da, tako ćete me prepoznati. Lozinka za upoznavanje: "Alo, častim te pivom!" na što ja odgovaram, "Može! Ako je hladno pivo!" Moj emajl: domigorgon@gmail.com