KK iliti Kreativna Kriza

Ne znam kako kod vas, ali ja crtam tek kad mi dođe da crtam. Problem je što mi to sve rjeđe dolazi, kako se čini. Ne znam zašto. Imam teoriju, naime, da sam uvjetovan nastavom - uvijek sam crtao za vrijeme nastave, u osnovnoj, u srednjoj, na faksu. Sad preko ljeta nisam imao predavanja, a imao sam slobodnog vremena napretek. What have I got to show for it? Nadao sam se nacrtati barem 16 tabli preko ljeta; nacrtao sam možda 3. Jadno.

Pa, predavanja mi počinju idućeg tjedna, nadajmo se da ću se oporaviti!

PS. Možda je atmosfera kriva. U subotu je 24-hour-comic day. Možda zapalim za Zagreb crtati u društvu. Vidjet ćemo...

Gus'ca vid'la puta...

Ekipa: Luka, Brane, ja, Mirta, Zlorana, Kugla, Korni, Vrebac

Eto, i to je iza nas. Nakon nešto više od tjedan dana u zelenoj Irskoj, dolazimo do nekoliko zaključaka:

1. Guinness je najbolje pivo na svijetu - dok si u Irskoj. Ovo što prodaju pod Guinness u Hrvatskoj nema veze sa pravom stvari. Ne znam u čemu je problem.

2. Hrvati pojma nemaju kako treba iskoristiti turističke potencijale. U nas je to zimmer-frei i fajront. Sramota. A da ne spominjem kako nakon Guinnessa nijedno naše pivo ne valja.

3. Jedna stvar u kojoj Hrvatska bitno prednjači jest kuhinja: Irci nemaju svoje recepte. Osim ako računate one koji ubrajaju Guinness (da, jeo sam fini gulaš sa Guinnessom, predobro :D). Ali falila mi je bakina kuhinja (iako je bez Guinnessa).

4. U Irskoj vam ne vrijedi vremenska prognoza. Svaki dan možete računati na sunce, oblake, i kišu; sve naizmjenično i po desetak puta dnevno. Također svaki dan i gdje god bili možete računati i na Guinness u lokalnom pubu.

5. Od Guinnessa se možete napiti, ali ne možete biti mamurni.

7. Od Guinnessa nemate zadah.

8. Točke 5 i 7 su empirijski zaključci provedeni u 10-dnevnom istraživanju diljem Irske u najmanje 10 pubova (a svi - zar ste sumnjali? - toče Guinness). Nijedan leprechaun nije ozlijeđen. Točka između 5 i 7 nedostaje iz nekih praznovjernih razloga koji su vrlo popularni tamo, što se divno poklapa sa mojom tendencijom da zaokružujem stvari na parne brojeve.

A sada, fotogalerija...

 

Hostel kod Killarneya; puca pogled na planinu, šuma svuda okolo, a zečevi se naganjaju po tratini.

 

Kylemore Abbey; kažu nam da nekoliko redovnica još živi tamo, ali nismo vidjeli nijednu (nunspotting je novi sport, vrlo popularan u tom kraju). 

Kakav je to hodnik prema WC-u koji nije ukrašen autentičnim 2000AD tapetama?

  

... što me ponukalo da potražim i nabavim si primjerak istoimenog časopisa, po mogućnosti sa Dreddom na naslovnici...

 

... a kao bonus, eto ga i na poleđini! I AM THE LOEW!

Slaine, stranica iz gorenavedenog primjerka. Pravi 'irski' strip, baš koincidencija. Šteta što ne znam što se događa nakon 4. stranice, moram čekati idući issue. :D  Incidentally, 'slainte' je na irskome 'uzdravlje' (izgovaraj: slonče, iliti mali slon), u prijevodu bi se možda zvao Zdravko.

 

U istoj knjižari/antikvarijatu sam, uz 2000AD, našao i Gimeneza: Fourth Power. Nije ni blizu Metabarunima, ali je svejedno lijep.

 

Eto, sad ga znam natočiti, ali bojim se da se neće skoro ukazati nova prilika. :(

  

Da ne bi sve bile fotografije i skenovi, evo jednog crteža puba nastalog u istome pubu.

  

A ovaj je nastao u drugome pubu, ali nakon znatno manje pinti Guinnessa nego prethodni.

  

 Što sam ono rekao o irskome vremenu?

Irska je zemlja zelenila, leprechauna, djetelina, ovaca, krava, konja, zečeva, pubova, pobuna, kiše, oblaka, sunca, duga, klifova, brda, mahovine, crkava; zemlja duge i zanimljive povijesti te dobre folk glazbe; zemlja Guinnessa i Smithwick'sa i Kilkennyja i Harpa.

Vat House pub, Dublin. Subota navečer. Četiri pinte Guinnessa. Tradicionalna irska živa muzika. Pohana piletina s krumpirom i umakom od rajčice. Jedan životni san ostvaren. Umirem sretniji.

Essehist No. 1

Za sve zainteresirane, prvi broj časopisa studenata povijesti (i drugih društveno-humanističkih znanosti) dostupan je ovdje u PDF formatu (6 MB). Časopis je tiskan u prosincu 2009. godine, a tema broja bili su totalitarni režimi.
Drugi broj Essehista predstavljen je jučer, 15. rujna 2010., u svečanoj dvorani FFOS-a, te će također biti dostupan u PDF-u čim se papirnati primjerci (svih 150) razdjele ili prodaju (ako je netko zainteresiran i želi primjerak, neka se što prije javi na essehist@gmail.com). Tema drugoga broja jest povijest Osijeka.

Be back in a while...

Ne, nije mi to jedan od najdražih filmova. Naime, odoh ja na apsolventsko putovanje... u Irsku!

Top 10 Films se nastavlja kad se vratim, kao i ostale žvrlje (dakle negdje u drugoj polovici rujna)... Slán agaibh!

Top 10 Films (7)

You know, I think this Christmas thing is not as tricky as it seems! 

But why should they have all the fun? It should belong to anyone! 

Not anyone, in fact, but me! Why, I could make a Christmas tree!

And there's not a reason I can find, I couldn't have a Christmastime! 

I bet I could improve it, too! And that's exactly what I'll do!

#7: Nightmare Before Christmas

Danas je ful guba biti ljubitelj NBC-a, posebno ako briješ na goth, jer Jack je tako cool na majici ili torbici, ali moram naglasiti da sam ga ja volio prije nego je to postalo 'in'. Naime, prvi put sam otkrio NBC (i Burtona) još tamo negdje krajem prošloga stoljeća, dok sam pohađao Školu crtanog filma. Sad me uvijek asocira na to razdoblje - zadnje tri godine moga života u Zagrebu - kada smo u spomenutoj 'školi' dangubili gledajući animirane filmove više nego crtajući ih. Ah, to su bila vremena.

Tada sam ga gledao prvi put, i bio strašno zadivljen.

Kad sam se vratio u Vukovar postalo je mnogo teže nabaviti filmove, čak i piratske (bilo je to vrijeme sporog interneta i videoteka u kojima su bili samo novi filmovi). Morao sam čekati koju godinu, dok nisam otkrio da je profa iz njemačkog ljubiteljica Burtona (moje zanimanje za istoga mi je osiguralo dvojke na kraju godine).

OK, sad opet valja naglasiti da NBC nije režirao Tim Burton (to sam doznao tek kasnije; svi uvijek misle da je to Burtonovo djelo, ali on je samo napisao pjesmu po kojoj je film baziran), već Henry Selick, a uz Dannyja Elfmana (koji je skladao glazbu i napisao pjesme, te pjevao glavnu ulogu*) oni čine dvojac najzaslužniji za kvalitetu kojom odlikuje. I, naravno, svi oni divni, strpljivi animatori.

Nedavno je Selick režirao i Coraline, koja uz Chicken Run i Wallace & Gromit čini jedan od najboljih animiranih filmova (stop-motion gazi CGI svaki dan u tjednu). Ipak, NBC mi ostaje najdraži.

--

* I tako sam ja otkrio Oingo Boingo.