17 September 2010

Gus'ca vid'la puta...


Ekipa: Luka, Brane, ja, Mirta, Zlorana, Kugla, Korni, Vrebac

Eto, i to je iza nas. Nakon nešto više od tjedan dana u zelenoj Irskoj, dolazimo do nekoliko zaključaka:
1. Guinness je najbolje pivo na svijetu - dok si u Irskoj. Ovo što prodaju pod Guinness u Hrvatskoj nema veze sa pravom stvari. Ne znam u čemu je problem.
2. Hrvati pojma nemaju kako treba iskoristiti turističke potencijale. U nas je to zimmer-frei i fajront. Sramota. A da ne spominjem kako nakon Guinnessa nijedno naše pivo ne valja.
3. Jedna stvar u kojoj Hrvatska bitno prednjači jest kuhinja: Irci nemaju svoje recepte. Osim ako računate one koji ubrajaju Guinness (da, jeo sam fini gulaš sa Guinnessom, predobro :D). Ali falila mi je bakina kuhinja (iako je bez Guinnessa).
4. U Irskoj vam ne vrijedi vremenska prognoza. Svaki dan možete računati na sunce, oblake, i kišu; sve naizmjenično i po desetak puta dnevno. Također svaki dan i gdje god bili možete računati i na Guinness u lokalnom pubu.
5. Od Guinnessa se možete napiti, ali ne možete biti mamurni.
7. Od Guinnessa nemate zadah.
8. Točke 5 i 7 su empirijski zaključci provedeni u 10-dnevnom istraživanju diljem Irske u najmanje 10 pubova (a svi - zar ste sumnjali? - toče Guinness). Nijedan leprechaun nije ozlijeđen. Točka između 5 i 7 nedostaje iz nekih praznovjernih razloga koji su vrlo popularni tamo, što se divno poklapa sa mojom tendencijom da zaokružujem stvari na parne brojeve.

A sada, fotogalerija...

Hostel kod Killarneya; puca pogled na planinu, šuma svuda okolo, a zečevi se naganjaju po tratini.

Kylemore Abbey; kažu nam da nekoliko redovnica još živi tamo, ali nismo vidjeli nijednu (nunspotting je novi sport, vrlo popularan u tom kraju). 



Kakav je to hodnik prema WC-u koji nije ukrašen autentičnim 2000AD tapetama?

  
... što me ponukalo da potražim i nabavim si primjerak istoimenog časopisa, po mogućnosti sa Dreddom na naslovnici...

... a kao bonus, eto ga i na poleđini! I AM THE LOEW!

Slaine, stranica iz gorenavedenog primjerka. Pravi 'irski' strip, baš koincidencija. Šteta što ne znam što se događa nakon 4. stranice, moram čekati idući issue. :D  Incidentally, 'slainte' je na irskome 'uzdravlje' (izgovaraj: slonče, iliti mali slon), u prijevodu bi se možda zvao Zdravko.

U istoj knjižari/antikvarijatu sam, uz 2000AD, našao i Gimeneza: Fourth Power. Nije ni blizu Metabarunima, ali je svejedno lijep.

Eto, sad ga znam natočiti, ali bojim se da se neće skoro ukazati nova prilika. :(

  
Da ne bi sve bile fotografije i skenovi, evo jednog crteža puba nastalog u istome pubu.

  
A ovaj je nastao u drugome pubu, ali nakon znatno manje pinti Guinnessa nego prethodni.

 Što sam ono rekao o irskome vremenu?

Irska je zemlja zelenila, leprechauna, djetelina, ovaca, krava, konja, zečeva, pubova, pobuna, kiše, oblaka, sunca, duga, klifova, brda, mahovine, crkava; zemlja duge i zanimljive povijesti te dobre folk glazbe; zemlja Guinnessa i Smithwick'sa i Kilkennyja i Harpa.

Vat House pub, Dublin. Subota navečer. Četiri pinte Guinnessa. Tradicionalna irska živa muzika. Pohana piletina s krumpirom i umakom od rajčice. Jedan životni san ostvaren. Umirem sretniji.

1 comment:

L & D said...

Stvarno bijase prva liga! Prebrzo sam zapalio za Austriju, tako da se dojmovi nisu ni slegli kako treba... Kako god bilo, dobro si pohvatao bit putovanja! Do citanja :D