Ne znam kako kod vas, ali ja crtam tek kad mi dođe da crtam. Problem je što mi to sve rjeđe dolazi, kako se čini. Ne znam zašto. Imam teoriju, naime, da sam uvjetovan nastavom - uvijek sam crtao za vrijeme nastave, u osnovnoj, u srednjoj, na faksu. Sad preko ljeta nisam imao predavanja, a imao sam slobodnog vremena napretek. What have I got to show for it? Nadao sam se nacrtati barem 16 tabli preko ljeta; nacrtao sam možda 3. Jadno.
Pa, predavanja mi počinju idućeg tjedna, nadajmo se da ću se oporaviti!
PS. Možda je atmosfera kriva. U subotu je 24-hour-comic day. Možda zapalim za Zagreb crtati u društvu. Vidjet ćemo...
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
9 comments:
Znam kako je.
Zadnja dva mjeseca guram u drugoj brzini, već su i neki strip rokovi počeli stiskat, neke druge stvari vise nad glavom, jedva imam koncentracije za čitanje titlova na ekranu, a kamoli knjiga ili stripova.
Krivim ovo vrijeme.
Ja ne mogu čak ni to. Ljeto nije bilo toliko vruće kao prošlo; dosta je bilo oblaka i kiše, meni je to inače idealno za crtanje.
Istina, vrijeme je bilo idealno za crtanje, bilo je i hladnih i kišnih dana.
Ali, ko što Spock reče, ako eliminiraš sve nemoguće, što preostane, kolko god nategnuto zvučalo, mora bit istina.:)
Kažem vrijeme jer sam primjetio da dosta ljudi je zadnjih mjesec dana poprilično slomljeno i bezglavo.
možda je i generalna atmosfera, pravac na kojem smo kao čovječanstvo.
digli ruke od svega.
može se ovako do sutra nagađat.:)
Pa, rekao bih da sveopća apatija prije svega vlada zbog Vlade; odnosno, zbog naizgled* bezizlazne situacije u kojoj se nalazimo.
Ipak, ja sam cinik otkako shvaćam pojam 'politika', pa bi se moglo reći da se iz moje perspektive ništa i nije posebno promijenilo. Ili je razina govana rasla dok sam i ja rastao, pa mi se čini da name je oduvijek bila do grla? :D
A opet, ne bi li (prema Edgaru) depresija trebala poticati umjetnost? Ili je ovo neki novi virus?
--
* Malo optimizma.
Hrvati se iz naivčina sve više pretvaraju u cinike i pesmiste.
Da li je to dobro, vidjet ćemo, bolje je nego biti zadovoljan i inertan.
Bog čuva Hrvate jer imaju grozne političare. :)
A što se tiče depresija i recesija, one su super stvar za umjetnost, najbolji filmovi su nastajali za vrijeme kriza.:)
"možda je i generalna atmosfera, pravac na kojem smo kao čovječanstvo.
digli ruke od svega."
this.
i nema to veze s našom vladom. to ima veze sa zeitgeistom čitavog svijeta. faza optimizma je gotova, ušli smo u nekreativnu fazu preživljavanja (cca. '95. u globalnim okvirima). nešto kao svijet između sredine i kraja prvog milenija.
čak su i religijski fanatici, kao i tad, počeli dizati glave.
Philip Roth (najvažniji živi književnik? Pynchon i Coetzee su ipak puno manje produktivni...) već godinama izražava pesimizam prema budućnosti intelekta. a bez intelekta, što ostaje umjetnosti? propovijetke i pikareske.
mada, koga uopće briga. ako istog trenutka ne prestanemo eksploatirati zemlju i zrak, ovim ritmom slijedi nam istrebljenje kroz 100-200 godina.
ovakvi kakvi smo - nikome nećemo faliti. čak ni sami sebi.
Lako moguće, nažalost.
Iako mislim da sav ovaj generalni pesimizam oko budućnosti, vidljiv ponajprije u hrpi postapokalitičkih filmova, je samo stvar perspektive.
Neće svima apokalipsa značit nešto loše, mikrosvijetovi, oni koji nastave živit u iluziji, kao zapadno društvo, njima će se zasigurno budućnost činit apokaliptična, bez novih ajpoda, mobitela, novih auta, gpsa i ostalih pizda materina koje ih zabavljaju.
Prirodnijim ljudima bi trebalo bit OK, samo ne trebaju pušit medije i njihovu verziju apokalipse.
U stvarnoj opasnosti nije Zemlja, ne propada ona toliko koliko propada čovjek kao ljudsko biće.
izgubili smo se.
potreban je šamar.
Možda ste i u pravu, ali mislim da ipak to nije razlog zašto ja ništa ne crtam. :D
Ne znam jesi li citao: Petrusa, strip ''Papak''. Ako nabavis cijelo izdanje salji. :)
http://www.fibra.hr/Preview/PapakPreview.pdf
Post a Comment