Grim Fandango

With bony hands I hold my partner

On soulless feet we cross the floor.

The music stops as if to answer

An empty knocking at the door.

It seems his skin was sweet as mango

When last I held him to my breast.

But now we dance this grim fandango

And will four years before we rest. 

Happy Halloween!

(character and poem from the game "Grim Fandango" by LucasArts)

Boss Fight

Something from an old campaign.

W40K

Nažvrljano vrlo sporadičnim potezima tijekom popodneva kada sam radio na izborima (drugi krug predsjedničkih izbora, rekao bih). Ono, taman rješim glasača, čini se da se smirilo, krenem crtat, evo uđe novi! Tsk tsk tsk... Ipak, dobro plaćen posao, a da još i mogu žvrljati... šteta što nisu češće ti izbori.

Pripovijest o barunu Suboti

Nema baš svaki crtež svoju priču.

Posebno ne neku koja je prethodila crtežu. Nakon što nažvrljam tisućupetstodvajstrećeg viteza u ful plejtu, ljudi me i dalje znaju pitati, "A tko ti je taj?" Ili nacrtam nešto originalnije (a prema mojem standardu originalnosti to bi bilo nešto što ne spada u fantasy ili sci-fi), često bez predumišljaja, npr. nekakvog mafijaša, i opet me dočeka isto pitanje.

 

 "A tko ti je taj?"

No, nakon što je crtež gotov, skeniran, i zakačen na internet, njegova slava je kratkotrajna. Dok je još svjež, možda će i pokupiti koji komentar, ali će se zatim polagano izgubiti u arhivi; čak će i njegov autor zaboraviti na njega.

Ili možda ne? Ovisi to o nekoliko stvari: koliko je crtež zapravo dobar ima svoju ulogu, ali bitnije je tu tematsko plasiranje. Naime, činjenica je da će fan-art na internetu uvijek biti popularniji od nečega skroz autorskog. Vjerujem da bi ovaj blog bio znatno manje posjećen da ljudi ne ukucavaju u tražilice pojmove poput 'paladin', 'flying castle', 'modron', 'planescape', 'dungeons and dragons', itd. Kaže statistika.

Jasno mi je da na ovaj blog ljudi najčešće nalete u potrazi za D&D ilustracijama.
No, statistika na DeviantArtu pokazuje nešto drugo: moj najposjećeniji uradak je strip Hogwarts Menu, namjerno plasiran sa tagovima poput 'hogwarts', 'harry potter', 'pokemon', 'pikachu', 'snape', 'spock', itd. Još kad sam ga okačio tamo, znao sam da će se baš na taj uradak skupiti fanovi ko muhe na ljepilo, to je bilo predvidljivo. Još se uvijek osjećam pomalo prodano zbog toga.

Još jedan zanimljiv primjer je strip Jehovini svjedoci protiv PTSP-a. Istina je da je politički nekorektan, ali također imam dojam da ga pljuju samo jehovini svjedoci. Zašto? Jednostavno. Oni su jedini koji će ukucati pojam 'jehovah's witness' u tražilicu na DeviantArtu, možda baš u potrazi za bogohulnicima poput mene. Iznimno me zabavljaju prosvjećeni komentari koje sam dobio za taj strip (npr. "thats disrespectful to religion what a cunt", "go die." ili "you are a monster").

No, vratimo se na pojam tematsko plasiranje. Ono što jedan crtež na internetu, u mom iskustvu, čini iznimno popularnim jest izbacivanje istoga na prvoj stranici Google Image Search-a. Još bolje ako je među prva tri rezultata!
U slučaju mojih radova, to je crtež baruna Subote. Nisam to očekivao kad sam ga nacrtao. Zašto sam ga uopće crtao? Pa, iz jednostavnog razloga: potrebovao sam ilustraciju za poleđinu indexa da ga mogu isprve naći u referadi među tisućama drugih. I tako sam ja jednoga dana sjeo u fakultetsku knjižnici i našvrljao ovu skicu:

Imao sam podužu rupu između predavanja, ako se dobro sjećam, a nikoga nije bio na raspolaganju za kavu. I tako sam uzeo index, opcrtao dimenzije i bacio se na posao. Rezultat je bio, za moje pojmove i potrebe, i više nego zadovoljavajuć'.

Znate li tko je barun Subota (AKA Saturday ili Samedi)?
Vjerojatno nećete ukucati pojam 'baron samedi' u Google ako vas ne zanima voodoo (ili ako ime niste susreli čitajući Hellblazera ili pak nešto treće, u kojem god mediju). No, neke zanima baš to. I zanimljivo je da baš i nema obilja raspoloživih ilustracija - još zanimljivije jer se radi o svojevrsnoj religijskoj personi (a koju ni nije zabranjeno crtati, kao npr. Muhameda).

I što Google izbaci? Pa, moj crtež spomenutoga baruna već među prvim rezultatima!

I što ljudi naprave ako im treba ilustracija baruna Samedija? Najčešće - ukradu ga! Na internetu je, dakle, besplatno je i mogu s time raditi što god požele, zar ne?

• Većina uzme ilustraciju i nabaci je na vlastiti blog. Nema frke, i dalje se vidi link na moju stranicu ili se vidi autor iz imena dokumenta.
• Jedan zabavniji primjer je usporedba baruna sa haićanskim diktatorom "Papa Docom" u ovom PDF-u. Dobro, i dalje piše "Domigorgon", nema 'lošeg' publiciteta.
• Nije ni YouTube imun. U ovom clipu pojavi se na trenutak i moj crtež (00:54). Naravno, mene nitko nije ništa pitao. A onda, ima i glupljih primjera.
• Neki pak uzmu sliku pa je malo fotošopiraju, što je dosad možda najgori prijestup.

No, priča tu ne staje. Da se razumijemo, mene više zabavlja nego iritira pronaći svoje crteže kako ih koriste bez pitanja ili dozvole. Ne bih baš rekao da sam time izgubio milijune dolara. A i naravno da se moji crteži ne mogu usporediti sa radovima Luisa Roya ili Franka Frazzete koje još više 'okradaju' na internetu. Štoviše, zar nije netko rekao, "Krađa je najiskreniji oblik laskanja."?

Dapače, Google mi je čak pomogao nešto i zaraditi na ovoj ilustraciji. Original je kod mene (evo u skeneru), a već sam ga dvaput prodao! Prva ozbiljna ponuda izjalovila se, nisam se nadao drugoj. Štoviše, zbunila me i uhvatila nespremnog; nemam devizni račun niti mi se isplati otvoriti ga bez redovitih primanja, kako onda primiti pare iz inozemstva? Ah, čekom, ispostavilo se. Iako, svaka druga banka zajebava sa inkaso procedurom i uzima dobar dio kolača (državu da ne spominjem, kojoj ne želim dati ni novčića).

Uglavnom, ispalo je da se barun Samedi može prodati. Druga je ponuda uspjela, a i treća. Tako bi se moja ilustracija trebala pojaviti (ako već nije) u udžbeniku o međukulturalnim odnosima (izdana u Kanadi na francuskom, možda i na engleskom) kao dio članka o Haitiju, te u dokumentarcu o bendu Pretty Things (konkretnije kod pjesme "Baron Saturday") koji znam jedino kroz par Bowiejevih obrada. Ali ne čine se loši.

Što je najbolje, nitko me nije ni tražio visokorezolutivni sken. Mogli su jednostavno zdrpiti crtež i ja vjerojatno ne bih nikada ni saznao za prijestup. Čak i kad bih saznao, što bih mogao učiniti? Sva sreća pa ljudi u inozemstvu ili a) svoj posao rade pošteno ili b) ne shvaćaju da im ja ne mogu ništa iz ove banana-države. Mogu im eventualno poštom poslati bananu sa posvetom.

No, još nije kraj. Naša priča kulminira nedavnim događajem kada mi se mailom javio još jedan poštenjačina. Naime, čovjek je pisac iz Britanije i upravo je izdao svoju prvu knjigu:

Čini vam se poznato?

Čovjek-pisac mi je lijepo pojasnio: zamolio je neku studenticu umjetnosti (kako on reče; no, zaključih da se najvjerojatnije radi o njegovoj punici) da mu ilustrira korice, te da stavi baruna Samedija i druge voodoo motive. Knjiga je već otišla u tisak kad je on, na svoje veliko iznenađenje, otkrio da je ina studentica bila inspirirana mojom ilustracijom. Javio mi se mailom i ispričao, obećao dva posto od svojeg profita, ubacio u knjigu link na moj sajt, poslao mi primjerak knjige.

Što reći? Ne znam. Ne sviđa mi se naslovnica. Bilo bi mi draže da mi se čovjek javio ranije. Bilo bi mi draže kad bi studenti umjetnosti slikali iz svoje glave i manje tražili inspiraciju na internetu.

A opet... da mi se čovjek nije javio, ne bih vjerojatno nikada ni saznao za to.

Pitam se i dalje koji je odgovor točan, a ili b?

***

Pripovijest o barunu Suboti ovdje trenutačno završava. Vrijeme će pokazati, ali uvjeren sam da će imati nastavak. Ispričavam se ako sam nekoga zagnjavio ovom naizgled trivijalnom pričom, no meni je bliska, pa time i zanimljiva. Posebno stoga što moj najisplativiji rad uopće nije bio naručen, što sam dosad dobio dva čeka i jednu knjigu, a sve zahvaljujući pukoj slučajnosti i poštenju (ili možda strahu pred copyright zakonima, ali to ne zvuči dovoljno romantično) nekolicine stranaca.

Zaključak? Pa... neki crteži imaju svoju priču?

Homage: Bunny Suicides

Bunny Suicides are funny suicides. :)
(copyright Andy Riley)

War of the Worlds: Tripods in the City

Been reading H. G. Wells recently, and felt inspired. Too bad Spielberg ruined a perfect opportunity to give us a rare piece of Victorian SF on film - he just had to go and make it 'contemporary'. Feh!
I know there's at least one more adaptation that is more faithful to the original, but they didn't have the same budget as our old Steven, hey? It should have been reversed.
Of course, the best adaptation so far is The League of Extraordinary Gentlemen Vol. 2, which prompted me to read Wells in the first place. :)

Here's a 'postcard' from them old days of the first Martian Invasion:

Mala Vesna i jesen

Jasno; ovakvo što (veselo i šareno) crtam samo za pare, ili za svoju bolju polovicu kad me ugnjavi. :)

Projekt stote stranice: Drakula

 

Projekt stote stranice ideja je adaptiranja knjige u strip, ali samo stote stranice iz te knjige. Ako već niste, pogledajte neke od adaptacija domaćih autora.

Ja sam, kao što vidite, adaptirao Drakulu prema prvom hrvatskom izdanju iz 1999. Parafrazirao sam i sažeo tekst, te obradio tek meni najzanimljiviji paragraf na toj stranici (čini tek jednu trećinu sadržaja stranice).

Three-Spired Cathedral

Ilustracija za novu D&D kampanju, naravno.

100 Page Project: Dracula

100 Page Project. Can you guess which book?

And here's colour:

Punkness

Just a Photoshop doodle.

Speedie

Just a quick speedpaint in Photoshop.

Dvajsčetverosatno crtanje stripa...

... bilo je manje nego što sam očekivao. Bilo je više nego što sam očekivao. Bilo je upravo ono što sam očekivao. Više-manje. :)

Možete vidjeti moju galeriju, ako već niste... primijetit ćete da je strip nedovršen. Došao sam do pola, dvanaest stranica od dvajsčetiri. I naizgled promašio temu. Bojim se da nemam dokaza u suprotno, ali imao sam ideju kako "prvu ljubav" ukomponirati u space marines sci-fi koji vidite. Naravno, u drugoj polovini stripa. ;)

Žao mi je što nisam stigao dovršiti strip. Ispričavam se svima (dakle, možda petorici vjernih čitatelja) koje zanima kako bi završio. Još sam jučer mislio da ću ga dovršiti naknadno, kod kuće, ali predomislio sam se nakon što sam se naspavao. Moj glavni problem nije s temom, već sa izvedbom. Prvo sam previše zaglibio u detalje... a zatim se počeo gubiti s istima - primijetite kako glavni lik malo ima, malo nema kacigu. No, što je - tu je. Mislim da dobro prezentira ono što kao strip autor i jesam (spor, a brzoplet :)).

U moju obranu, neispavanost je bila moj najveći neprijatelj. Pa... svačiji, jasno. Svaka čast hrabrim kolegama (i kolegicama) koji su izdržali svih 24 sata i dovršili svoje stripove (a ima stvarno dobrih među njima). Od nekih se to i očekivalo. Ja sam se nadao dovršiti svoj, ali lako je biti general prije bitke. Optimizam presahne 26 sati nakon buđenja i 300 prijeđenih kilometara. Htio sam dovršiti strip, ali mozak više nije radio kako treba. Ako uopće. Na jednoj od fotki u galeriji možete vidjeti kako je to završilo za mene. Sva sreća pa sam nosio vreću za spavanje i jastuk. :)

No, možda ostavljam krivi dojam na moj dojam. Neka vas moj stripovski fail ne zbuni. Bilo mi je super! Ne žalim novca ni vremena. Konačno sam upoznao neke ljude koje sam dosad poznavao tek po njihovim blogovima, nadimcima, ili radu. Neke znam i od prije. Sa svima je bio užitak čavrljati i zafrkavati se - jedino mi je žao što toga nije bilo više, no nismo zbog toga bili tamo - tome će doći prilika na CRŠ-u, nadam se.

Htio bih ovom prigodom posebno pozdraviti Maxima, koji se pokazao kao simpatičan, prijateljski raspoložen suučesnik, a i lukav stripaš. Hvala na društvu, nadam se da će biti još ovakvih susreta (a možda i na pivo odemo, ako ne budem opet bolestan). :)

Posebna zahvala ide i Meji što je, kao i uvijek, jednostavno predobar domaćin, a i neloš šofer. I što je napravio samo jednu tablu; mojih 12 u usporedbi i ne izgleda tako loše. ;)

Pozdravi Macanu, Ines i Vladi, organizatorima cijele stvari. Nadam se da će nagodinu biti još bolje, no možda tada iskušam sreću od kuće, ne bi li dokazao da naspavan mogu dovršiti 24-satni, 24-stranični strip.

Pozdravi i svima koji su sudjelovali. Pozdrav Jurici, kojega mi je bilo izuzetno drago upoznati uživo (a i zanimljivo, jer ga uopće nisam tako doživljavao preko neta :D). Pozdrav Dariju Arani, koji je opičen sto gradi (isto se ne bi reklo kad ga vidiš, al' stripovi su mu bolesni... in a good way... njegove table veselile su nas do u sitne nedjeljne sate, a da on toga nije ni bio svjestan). Pozdrav curama, koje su posramile i neke dečke svojom izdržljivošću, upornošću, a i kvalitetom svojih stripova. Pozdrav svima koje nisam imenovao, previše vas je. ;)

Ljudi, bilo mi je drago. Nadam se da se vidimo za mjesec dana na CRŠ-u. Za mene je ovo bilo ugodno i vrlo poučno iskustvo. Za početak, nadam se da sam i otklonio blokadu koja me mučila zadnje vrijeme... pa, slijedeći će dani pokazati. Čeka me Sergej, čeka me Vixen, čeka me... crtaj-kad-god-uvatiš-vremena strip. :)