Dvorac Eltz

Dvorac Eltz, 3D model za Google Earth. Nisam baš najbolje pogodio omjere, ali to je i do neravnog terena na kojem je dvorac smješten.

Džuka Džabalebaroš 04

Odlučio sam uštedjeti na vremenu i povremeno reciklirati pozadine. Dakle, bakina kuhinja:

Ser Žvrljo

Džuka Džabalebaroš 03

Rano sam počeo s meta forama, reče Macan. A ova pasica je toliko meta da ne znam na što je točno mislio. Možda baš na to? Teško je reći s meta forama. Trivia: trebalo je biti "pasivni anarhist", ali mi je ovo palo na pamet pri upisu teksta i učinilo mi se boljom idejom. Je li doista, prosudite sami.

Čini mi se da je u novinskom (pasičnom) stripu sasvim normalno razbijati četvrti zid (Garfield, Calvin & Hobbes, Ma daj?,... likovi se često obraćaju čitatelju izravno). Možete li se sjetiti primjera razbijanja četvrtog zida iz nekih "pravih" stripova?

Kad smo već kod rušenja tog četvrtog zida, film koji to najbolje izvodi ikada je 24 Hour Party People. Iskrene preporuke, tko nije gledao.

Fakultetski naftalin

Svaka sličnost sa stvarnim osobama je... slična. :D

Jean "Moebius" Giraud (1938 - 2012)

Ako bismo ikoga u svijetu stripa mogli smatrati zvijezdom, onda je to bio Moebius.
Moj prvi susret s njegovim radom u biti se dogodio preko Endema (onog Ticinog fanzina kojeg se neki možda sjećaju). Ne izravno, već kroz hommage kadrove maznute iz Inkala.
Zapravo, kad bolje razmislim... Sjećam se da sam se sa kadrom Difoolovog pada u provaliju susreo u tamo nekom izdanju Modre Laste, kada je Macan u nekoliko brojeva pisao o povijesti stripa...
Godinama sam bio gladan za tim Inkalom, ali ga je bilo nemoguće nabaviti na meni razumljivom jeziku. Tek sam kasnije skužio da je Moebius u biti ista osoba kao Jean Giraud; Poručnika Blueberryja sam viđao na policama u knjižnici, ali me (kao western) u to vrijeme još nije zanimao...

Inkala sam se konačno dočepao prije par godina. Blueberryja sam posudio sve što je bilo u knjižnici i po prvi put čitao dok sam bio na faksu. Nešto malo sam uspio naći među skenovima na Internetu.

Volim one njegove crtice. I perspektive.

Žao mi je što ga više nema. Ali veselim se njegovim stripovima koji tek čekaju da ih pročitam.

Džuka Džabalebaroš 02

OK, stvari očito ovako ne funkcioniraju na stvarnom Zavodu, ali Džo ionako živi u nekom svom svijetu.

In other news, dolje desno možete vidjeti mali Activity Report koji ću apdejtati jednom tjedno. Kako radim neke komercijalne posliće ili ove eqsklizive za Macanov blog, ne stavljam ih na blog - barem ne istog trena, kao što mi je inače običaj (vidi, svijete, vidi što sam napravio). Pa nek' se vidi da nešto ipak radim. Također izvodim mali osnovnoškolski eksperiment na sebi - dodjeljujem si zvjezdice za produktivnost. Nešto kao otključavanje achievementa u današnjim video igrama. Tako si, recimo, za minimalan trud (thumbnail skice, scenarij za tablu-dvije, itd.) dajem jednu zvjezdicu, a za malo više truda (gotova pasica Džuke, skiciranje ili tuširanje pune table, itd.) dajem maksimalne četiri zvjezdice. Na kraju tjedna se vidi koliko sam bio produktivan.

Bilježim to sad već tri tjedna; prva dva sam ukupno zaradio 14 zvjezdica, a ovaj upravo protekli samo 11. To uglavnom mogu zahvaliti instalaciji Mass Effecta, koji mi je uspio dosaditi nakon tri dana igranja. Paradoksalan je taj odnos prema video igrama; one me često nabrijavaju na crtanje, a istodobno mi oduzimaju vrijeme koje bih mogao iskoristiti na crtanje.

War of the Worlds, pitate se? Ne? Svejedno ću vam reći. Javio mi se neki mali američki izdavač da ilustriram Wellsov roman. Obećao mi je postotak od prodaje, što znači da vjerojatno neću vidjeti mnogo para. No, ajde, to je ionako nešto što još nisam probao, pa da vidimo kako će ispast'...

Džuka Džabalebaroš 01

Džuka Džabalebaroš zamišljen je u vrijeme dok sam pisao diplomski i sanjao o tome kako ću biti komotno nezaposlen još barem koju godinicu i fino se posvetiti crtanju. Malo sam se prevario po tom pitanju, ali Džuka je ostao kao ideja i skica. Smislio sam hrpu pasica u to vrijeme, ali nisam ništa konkretno počeo crtati dok Macan nije inicirao PonedjeljaQ.

Neki će se možda prepoznati u Džuki, ali to bi najmanje trebao Džuka. Istini za volju, trebalo bi biti meko 'đ', kao Đuka, ali draža mi je aliteracija sa dvostrukim 'dž'. Hmm. Bolje da svog Džuku odsad zovem Džabo, da ne bude zabuna. Džabo je pomalo stereotipični panker, buntovnik bez razloga i kronični neradnik. Džabo najviše filozofira, a najmanje radi. Alergičan je na posao, a živi od socijalnog, žicanja i možda povremenog poslića koji brzo izgubi. Džabo je amalgam raznih osoba koje sam upoznao tijekom studija, ali nitko od njih tko ovo čita ne bi se trebao uvrijediti, jer Džabo ne predstavlja njih ništa više nego što predstavlja mene.

Ova prva pasica inspirirana je stvarnim žicarošima iz jednog osječkog kvarta. Iz izraza "lega" trebalo bi biti očito i da je radnja smještena u Osijeku. Zašto baš Osijek? Zato jer Džuka Džabalebaroš crpi inspiraciju iz mojih, sad već proteklih, studentskih dana. Čini mi se kao prava atmosfera za lika kao što je Džuka. Ovaj, Džabo.

General Taril

Dugo nije bilo D&D likova, hehe... :D