2010 AD: Priča o Sergejevim čizmama

Radim Sergeja, i radim ga sporo. Jurica mi je poslao scenarij 29. ožujka 2010. Vrag će ga znati kad sam ja počeo crtati. Prve dvije table su nastale brzo. Treća je relativno nova. Tko zna kad će biti gotovo.

I šta se desi? Ja zeznem čizme. Evo primjera, desno:

A kako se takvo što dogodi? Pa, za početak, nisam precizno vježbao crtati Sergeja - uopće se nisam obazirao na čizme. Onda sam skužio da su bitne za priču, pa se potrudio pronaći reference.

Uglavnom, nije ni bilo bitno dok nisam došao do treće table; nekako sam uspio izbjeći prikazivanje čizama u prethodnim kadrovima. Ali na trećoj se jasno vide, i naravno, moram provjeriti koja je čizma na kojoj nozi!

Otvorio ja tako prvi broj Striporame, ako se tko toga sjeća. Tamo je izašla prva epizoda Sergeja, "Kraljevstvo slijepih". I ništa, otvorio ja prvu stranicu, jelte, i lijepo odma se pojavljuje Sergej, i vidimo mu čizme (vidi sliku dolje). OK, kažem ja, i krenem tuširati treću tablu.

 

U čemu je stvar? Naravno da sam ja morao brzopleto, za jedinu referencu, uzeti jedini kadar u kojem je i Macan obrnuto nacrtao čizme! (jelda? jelda je?)

Uglavnom, baš me briga. Ostavit ću kako je; ionako glavni autoritet kaže da "Pjesme o Sergeju" nisu kanon, pa ono, valjda nikome neće smetati. Ali eto, malo trivije. :)


A kad smo već kod trivije...
Ovo je stoti post ove godine (i zadnji, jer sam opsesivno kompulzivan)! Od ukupno 165 postova na ovome blogu, koji uskoro slavi tri godine postojanja, čak 100 ih je iz 2010. Koji je točno razlog povišene aktivnosti, nisam siguran, no vrlo je vjerojatno da ste dijelom zaslužni i vi, moji vjerni čitatelji! Evidencija o posjetima te vaši komentari uvjerili su me da netko zapravo i prati ovaj blog, što me ponukalo da češće postam. Iz toga su iznikla i neka nova poznanstva, pa i suradnje.

A što se radilo ove godine? Uglavnom sam crtkarao Planescape i druge D&D brlje. Naravno, većinu vas koji ovo čitate to još najmanje zanima (jer nije strip itd.), ali statistički - većina posjetitelja nabasa na ovaj blog u potrazi za baš takvim ilustracijama. Ali nije da ih crtam radi popularnosti, već jer mi je to eto tako najzanimljivije.

Ali nije i da nije bilo stripa. Radio se Natrag, tamo početkom godine. Radio se Sergej, makar sporo. Jedna tabla za Dan Besplatnog Stripa. Radi se i Vixen Virago, odnedavno čak skoro pa urednim tempom. Tabla za 100-tu stranicu. Još ako uračunamo i table za 24-satno crtanje, uf! :D

Nije puno, po nekim standardima, ali vjerujem da je osobni rekord po broju tabli. I uvjeren sam da će iduća godina biti još produktivnija!

I da, evo još jedan teaser za Sergeja; Božić je, pa sam darežljiv. :D

Želim vam ugodan ostatak blagdana te sretnu Novu godinu! Vidimo se u 2011 AD!

Happy Holidays!

Have a very merry Christmas and enjoy the holiday weekend!

Filmovi braće Pejić na Internetu!

Nakon godina samozatajnosti, Pejić Bros. su se napokon odlučili prodati! Preporuka svim ljubiteljima (domaćeg) trasha.

Osobne preporuke: 

• Civilizacija Propasti (i ne samo zato jer sam glumio i radio efekte :D), post-apokaliptični SF; dobitnik Zlatne Motorke na Trash Film Festivalu u Varaždinu u kategoriji za najbolji SF
• Višnjevac - Moć i Raščika, mockumentary o Višnjevcu, osječkom predgrađu; miljenik publike
• i ostalo, kada/ako uploadaju :)

Tonat Shar of the Harmonium

After I am through with you, we will finally have some peace and quiet around here. - Tonat Shar of the Hardheads

Widescreen

And so, here it is; by popular demand! :)

Film Noir 3

Evo još jedan, zasad posljednji u nizu. Sva tri dosad su iz istog filma. Kojeg?
(hint i trivia: redatelj je režirao i Metropolis)

Film Noir 2

Još malo vježbe s laviranim tušem. Pogodite koji film. :)
(hint: isti kao i iz prošle slike)

Film Noir

Malo eksperimentiranja sa kistom i tušom, uz pomoć film noira.
Čim sam vidio ovaj kadar, pomislio sam, "Ovo moram nacrtati."
Hm, da, ovo me podsjeća... trebao bih kao dovršiti onu svoju top listu filmova. Eh, možda nagodinu...

Hiatus?

Crtaju se Vixen Virago i Sergej, pa će blog ispaštati do kraja mjeseca.

U ostalim vijestima... Počeli dogovori za idući strip-festival u Osijeku, pa ga valjda možemo očekivati u ožujku ili tako nekako. Nešto više o tome čim doznam nešto više o tome.

Spearman

Death From Above

Jumping off buildings? He can take it; he's got 10 ranks in Tumble, not counting the modifiers.

Vixen opet udara!

Dobre vijesti za sva tri fana Vixen Virago!
Naime, dobila je blagoslov da serijalizirano izlazi u Sergej Stripu, kad već ne ide u TjedniQ-u! Triput hura za druga Dekaru! (koji je to predložio još na CRŠ-u, ali ja nisam bio siguran da misli ozbiljno)
Držite mi fige da se ne ulijenim, pa da to konačno zaživi. :)

(bez brige, ići će i u TjedniQ-u kad to jednom krene, a jednog dana bude i u boji - nadam se! :))

Wizzard!

A player character from my D&D campaign, or a default wizard? You decide.
(he's a tiefling, which is why he's got horns protruding from his hat)
(and he's preparing to jump through a portal)

Red Sonja

OK, nije baš ona Crvena Sonja. Znam da Sonja isključivo nosi chainmail bikini za bilo koje doba godine, ali teško je nacrtati crvenokosu žensku s mačem i ne pomisliti na Sonju, ne?

Hmm. Zapravo, ovaj crtež je nastao još na osječkom strip-festivalu u travnju, a brijem da sam žensku tada zamišljao kao plavušu. No eto, više volim crvenokose. :)

Uglavnom, bojanje ovog crteža direktno je isprobavanje Ivine tehnike koju je demonstrirao na CRŠ-u. Čak sam si i shortcute u Photoshopu sredio kao on. Trenutačno nisam nešto postigao na brzini; zapravo me je čak usporilo privikavanje na nove tipke, ali očekujem da će se s vremenom pokazati efikasnije. Oduševljavaju me dosad neotkriveni prečaci za povećanje/smanjenje brusha, kao i mogućnost skrivanja selection marqueeja. Hura!

CRŠ 2010: Report

Evo, prošlo je tjedan dana, slegli se dojmovi, pa da napišem riječ-dvije.
Prošli put sam u Zagrebu bio neispavan (24hCS), a ovaj put sam pak išao bolestan. Ipak je CRŠ samo jednom godišnje, a upale grla svako malo. :)

I nisam požalio.

Nesretna trinajstica, ha? Ne u slučaju CRŠ-a! Trinaest godina, eh...
Još se sjećam prvog festivala kao da je bio jučer. Svi su bili viši od mene, imali duge kose i bili mršavi. Danas, pa... malo su se izmijenile uloge (iako su akteri ostali isti). Dobro, Tico je i dalje viši od mene.

Bilo je tu uspona i padova, tijekom godina. Propustio sam svega nekoliko festivala, a neki mi kažu da je onaj u Tkalči bio najbolji. Ne znam; iz moje subjektivne perspektive plasirani su ovako:

BRONCA ide prvom festivalu iz 1998., jer 'prvi je uvijek najbolji'. E, a zašto onda bronca? Kad se sve zbroji i oduzme, bio sam klinac koji je tada još čitao Miki Mausa i nije kužio što je to zapravo nacrtano na naslovnici strip-albuma Duboko i slano, ali je festival u cjelini ostavio trajan utjecaj. Dobio sam tada onu plaketu 'Mladi lav' i strip paket i album Ken Parker kojeg mi je potpisao sam Milazzo. Još uvijek ne volim Kena Parkera, mislim da nikada i neću, al' jebiga, dobar pokušaj. Bitno je da su u strip paketu bili i Miki Mausi.

SREBRO ide onom festivalu iz 2005. ili tako nekako, kad je Septica svirala. Zapravo, mislim da je Septica ukrala festival. A onda su Septici ukrali table. Ne sjećam ga se toliko zbog stripa koliko zbog dobrog provoda. A to je upravo ono što ovih dana tražim od CRŠ-a.

ZLATO, stoga, ide trinaestome CRŠ-u (da, ovome od prošli vikend)! Jer bilo je i stripa i provoda! Konačno malo druženja u društvu stripaša; sigurno ne prelazim 300 km s namjerom da bih kupio strip na popustu i vratio se kući. Anegdotalno, moj susret s organizatorom prošloga vikenda:

"Jes' ti onaj iz Osijeka?"
"Da. Domagoj. Drago mi je."
"R...Ra... Rupčić?"
"Rapčak."
"Jes' ti nešto prošle godine bio nezadovoljan organizacijom?"

Hm, čini se da jesam. U moju obranu, moram napomenuti da je moj doživljaj CRŠ-a posve subjektivan; ne pišem ja tu nekakve recenzije za kakav portal ili novine. Pisalo je u programu 'autori crtaju za publiku', al' se to svelo na 'prepoznaj autora i ugnjavi ga da ti nešto nacrta u polumračnoj prostoriji.' Znam da organizator u ovom slučaju nema kontrolu nad autorima i sve ovisi o dobroj volji, ali tome znatno pomaže dobra atmosfera (ah, inače obožavam polumračne prostorije, ali ponekad nisu najsretnije rješenje, ne?)

S druge strane, tu su i događanja. Opet, priznajem, nije organizator kriv ako se meni ne sviđa program (a da se većini sviđa), ali onda pokušavam što više izvući iz ono malo što mi se sviđa. Naravno da je dojam na kraju loš ako je baš taj dio programa sfušaren.

No, koliko mi je prošlogodišnji CRŠ bio bezveze, toliko mi je ovaj bio dobar! Ponajviše zbog tri stvari:  
1) Ivinog predavanja o bojanju; konačno sam skontao neke trikove u Photoshopu koje sam bio prelijen otkriti sam. Ive, bilo je poučno!
2) Chaykinovih predavanja o stripu; lik je lud sto gradi, pun sebe i američkih 'mudrosti', ali održao je vrlo zanimljive seminare; mislim da sam i tu ponešto naučio (iako prezirem Marvel).
3) druženja; tu je opet bio Mejo, naravno, ali i neki drugi: Maksim, Macan, Dino, Jurica, Dupli, Filip, Bob, Džuka, Ive, te mnogi treći koji nemaju blog ili nisu zaslužili da ih imenujem! Hehe, šala mala, pozdrav svima nabrojanima, ali i onima koje sam zaboravio spomenuti. Pozdrav Dekari i Peki-bratu-od-Mikice! Pozdrav Biuku! Pozdrav Slavenu!
Bilo je lijepo malo se i podružiti s ljudima s 24-satnog crtanja, kao i nekim od ranije poznatim facama (i nekim novim, naravno!). Jer ja se volim družiti; čavrljati, raspravljati, pravit se pametan il' duhovit. Dino se našalio da skupljam ljude kao Pokemone, putem prema pivnici Medvedgrad. Pa što? Svi znaju da je pivo bolje u dobrom društvu, a društvo bolje nakon dobrog piva. :D

Ovogodišnjem iskustvu znatno su pridonijeli i gosti. Već spomenutog Chaykina (i njegov rad) nisam ranije poznavao, ali svejedno je bio super. Stan Sakai i oni Francuzi također spadaju u malu grupu stranih (čitaj: ne-jugoslavenskih) gostiju CRŠ-a čije stripove čak i volim. Žao mi je što nisam ugrabio nijedan crtež, ali nije mi se čekalo u redu dok je bilo zanimljivijih zbivanja u blizini. :)

I eto, tako, završio je meni najbolji CRŠ dosada.
Još jedan pozdrav svima, a isprike onima koje sam zagnjavio.
A sada nastavljamo u revijalnom tonu...

CRŠ

Vidimo se!

Grim Fandango

With bony hands I hold my partner

On soulless feet we cross the floor.

The music stops as if to answer

An empty knocking at the door.

It seems his skin was sweet as mango

When last I held him to my breast.

But now we dance this grim fandango

And will four years before we rest. 

Happy Halloween!

(character and poem from the game "Grim Fandango" by LucasArts)

Boss Fight

Something from an old campaign.

W40K

Nažvrljano vrlo sporadičnim potezima tijekom popodneva kada sam radio na izborima (drugi krug predsjedničkih izbora, rekao bih). Ono, taman rješim glasača, čini se da se smirilo, krenem crtat, evo uđe novi! Tsk tsk tsk... Ipak, dobro plaćen posao, a da još i mogu žvrljati... šteta što nisu češće ti izbori.

Pripovijest o barunu Suboti

Nema baš svaki crtež svoju priču.

Posebno ne neku koja je prethodila crtežu. Nakon što nažvrljam tisućupetstodvajstrećeg viteza u ful plejtu, ljudi me i dalje znaju pitati, "A tko ti je taj?" Ili nacrtam nešto originalnije (a prema mojem standardu originalnosti to bi bilo nešto što ne spada u fantasy ili sci-fi), često bez predumišljaja, npr. nekakvog mafijaša, i opet me dočeka isto pitanje.

 

 "A tko ti je taj?"

No, nakon što je crtež gotov, skeniran, i zakačen na internet, njegova slava je kratkotrajna. Dok je još svjež, možda će i pokupiti koji komentar, ali će se zatim polagano izgubiti u arhivi; čak će i njegov autor zaboraviti na njega.

Ili možda ne? Ovisi to o nekoliko stvari: koliko je crtež zapravo dobar ima svoju ulogu, ali bitnije je tu tematsko plasiranje. Naime, činjenica je da će fan-art na internetu uvijek biti popularniji od nečega skroz autorskog. Vjerujem da bi ovaj blog bio znatno manje posjećen da ljudi ne ukucavaju u tražilice pojmove poput 'paladin', 'flying castle', 'modron', 'planescape', 'dungeons and dragons', itd. Kaže statistika.

Jasno mi je da na ovaj blog ljudi najčešće nalete u potrazi za D&D ilustracijama.
No, statistika na DeviantArtu pokazuje nešto drugo: moj najposjećeniji uradak je strip Hogwarts Menu, namjerno plasiran sa tagovima poput 'hogwarts', 'harry potter', 'pokemon', 'pikachu', 'snape', 'spock', itd. Još kad sam ga okačio tamo, znao sam da će se baš na taj uradak skupiti fanovi ko muhe na ljepilo, to je bilo predvidljivo. Još se uvijek osjećam pomalo prodano zbog toga.

Još jedan zanimljiv primjer je strip Jehovini svjedoci protiv PTSP-a. Istina je da je politički nekorektan, ali također imam dojam da ga pljuju samo jehovini svjedoci. Zašto? Jednostavno. Oni su jedini koji će ukucati pojam 'jehovah's witness' u tražilicu na DeviantArtu, možda baš u potrazi za bogohulnicima poput mene. Iznimno me zabavljaju prosvjećeni komentari koje sam dobio za taj strip (npr. "thats disrespectful to religion what a cunt", "go die." ili "you are a monster").

No, vratimo se na pojam tematsko plasiranje. Ono što jedan crtež na internetu, u mom iskustvu, čini iznimno popularnim jest izbacivanje istoga na prvoj stranici Google Image Search-a. Još bolje ako je među prva tri rezultata!
U slučaju mojih radova, to je crtež baruna Subote. Nisam to očekivao kad sam ga nacrtao. Zašto sam ga uopće crtao? Pa, iz jednostavnog razloga: potrebovao sam ilustraciju za poleđinu indexa da ga mogu isprve naći u referadi među tisućama drugih. I tako sam ja jednoga dana sjeo u fakultetsku knjižnici i našvrljao ovu skicu:

Imao sam podužu rupu između predavanja, ako se dobro sjećam, a nikoga nije bio na raspolaganju za kavu. I tako sam uzeo index, opcrtao dimenzije i bacio se na posao. Rezultat je bio, za moje pojmove i potrebe, i više nego zadovoljavajuć'.

Znate li tko je barun Subota (AKA Saturday ili Samedi)?
Vjerojatno nećete ukucati pojam 'baron samedi' u Google ako vas ne zanima voodoo (ili ako ime niste susreli čitajući Hellblazera ili pak nešto treće, u kojem god mediju). No, neke zanima baš to. I zanimljivo je da baš i nema obilja raspoloživih ilustracija - još zanimljivije jer se radi o svojevrsnoj religijskoj personi (a koju ni nije zabranjeno crtati, kao npr. Muhameda).

I što Google izbaci? Pa, moj crtež spomenutoga baruna već među prvim rezultatima!

I što ljudi naprave ako im treba ilustracija baruna Samedija? Najčešće - ukradu ga! Na internetu je, dakle, besplatno je i mogu s time raditi što god požele, zar ne?

• Većina uzme ilustraciju i nabaci je na vlastiti blog. Nema frke, i dalje se vidi link na moju stranicu ili se vidi autor iz imena dokumenta.
• Jedan zabavniji primjer je usporedba baruna sa haićanskim diktatorom "Papa Docom" u ovom PDF-u. Dobro, i dalje piše "Domigorgon", nema 'lošeg' publiciteta.
• Nije ni YouTube imun. U ovom clipu pojavi se na trenutak i moj crtež (00:54). Naravno, mene nitko nije ništa pitao. A onda, ima i glupljih primjera.
• Neki pak uzmu sliku pa je malo fotošopiraju, što je dosad možda najgori prijestup.

No, priča tu ne staje. Da se razumijemo, mene više zabavlja nego iritira pronaći svoje crteže kako ih koriste bez pitanja ili dozvole. Ne bih baš rekao da sam time izgubio milijune dolara. A i naravno da se moji crteži ne mogu usporediti sa radovima Luisa Roya ili Franka Frazzete koje još više 'okradaju' na internetu. Štoviše, zar nije netko rekao, "Krađa je najiskreniji oblik laskanja."?

Dapače, Google mi je čak pomogao nešto i zaraditi na ovoj ilustraciji. Original je kod mene (evo u skeneru), a već sam ga dvaput prodao! Prva ozbiljna ponuda izjalovila se, nisam se nadao drugoj. Štoviše, zbunila me i uhvatila nespremnog; nemam devizni račun niti mi se isplati otvoriti ga bez redovitih primanja, kako onda primiti pare iz inozemstva? Ah, čekom, ispostavilo se. Iako, svaka druga banka zajebava sa inkaso procedurom i uzima dobar dio kolača (državu da ne spominjem, kojoj ne želim dati ni novčića).

Uglavnom, ispalo je da se barun Samedi može prodati. Druga je ponuda uspjela, a i treća. Tako bi se moja ilustracija trebala pojaviti (ako već nije) u udžbeniku o međukulturalnim odnosima (izdana u Kanadi na francuskom, možda i na engleskom) kao dio članka o Haitiju, te u dokumentarcu o bendu Pretty Things (konkretnije kod pjesme "Baron Saturday") koji znam jedino kroz par Bowiejevih obrada. Ali ne čine se loši.

Što je najbolje, nitko me nije ni tražio visokorezolutivni sken. Mogli su jednostavno zdrpiti crtež i ja vjerojatno ne bih nikada ni saznao za prijestup. Čak i kad bih saznao, što bih mogao učiniti? Sva sreća pa ljudi u inozemstvu ili a) svoj posao rade pošteno ili b) ne shvaćaju da im ja ne mogu ništa iz ove banana-države. Mogu im eventualno poštom poslati bananu sa posvetom.

No, još nije kraj. Naša priča kulminira nedavnim događajem kada mi se mailom javio još jedan poštenjačina. Naime, čovjek je pisac iz Britanije i upravo je izdao svoju prvu knjigu:

Čini vam se poznato?

Čovjek-pisac mi je lijepo pojasnio: zamolio je neku studenticu umjetnosti (kako on reče; no, zaključih da se najvjerojatnije radi o njegovoj punici) da mu ilustrira korice, te da stavi baruna Samedija i druge voodoo motive. Knjiga je već otišla u tisak kad je on, na svoje veliko iznenađenje, otkrio da je ina studentica bila inspirirana mojom ilustracijom. Javio mi se mailom i ispričao, obećao dva posto od svojeg profita, ubacio u knjigu link na moj sajt, poslao mi primjerak knjige.

Što reći? Ne znam. Ne sviđa mi se naslovnica. Bilo bi mi draže da mi se čovjek javio ranije. Bilo bi mi draže kad bi studenti umjetnosti slikali iz svoje glave i manje tražili inspiraciju na internetu.

A opet... da mi se čovjek nije javio, ne bih vjerojatno nikada ni saznao za to.

Pitam se i dalje koji je odgovor točan, a ili b?

***

Pripovijest o barunu Suboti ovdje trenutačno završava. Vrijeme će pokazati, ali uvjeren sam da će imati nastavak. Ispričavam se ako sam nekoga zagnjavio ovom naizgled trivijalnom pričom, no meni je bliska, pa time i zanimljiva. Posebno stoga što moj najisplativiji rad uopće nije bio naručen, što sam dosad dobio dva čeka i jednu knjigu, a sve zahvaljujući pukoj slučajnosti i poštenju (ili možda strahu pred copyright zakonima, ali to ne zvuči dovoljno romantično) nekolicine stranaca.

Zaključak? Pa... neki crteži imaju svoju priču?

Homage: Bunny Suicides

Bunny Suicides are funny suicides. :)
(copyright Andy Riley)

War of the Worlds: Tripods in the City

Been reading H. G. Wells recently, and felt inspired. Too bad Spielberg ruined a perfect opportunity to give us a rare piece of Victorian SF on film - he just had to go and make it 'contemporary'. Feh!
I know there's at least one more adaptation that is more faithful to the original, but they didn't have the same budget as our old Steven, hey? It should have been reversed.
Of course, the best adaptation so far is The League of Extraordinary Gentlemen Vol. 2, which prompted me to read Wells in the first place. :)

Here's a 'postcard' from them old days of the first Martian Invasion:

Mala Vesna i jesen

Jasno; ovakvo što (veselo i šareno) crtam samo za pare, ili za svoju bolju polovicu kad me ugnjavi. :)

Projekt stote stranice: Drakula

 

Projekt stote stranice ideja je adaptiranja knjige u strip, ali samo stote stranice iz te knjige. Ako već niste, pogledajte neke od adaptacija domaćih autora.

Ja sam, kao što vidite, adaptirao Drakulu prema prvom hrvatskom izdanju iz 1999. Parafrazirao sam i sažeo tekst, te obradio tek meni najzanimljiviji paragraf na toj stranici (čini tek jednu trećinu sadržaja stranice).

Three-Spired Cathedral

Ilustracija za novu D&D kampanju, naravno.

100 Page Project: Dracula

100 Page Project. Can you guess which book?

And here's colour:

Punkness

Just a Photoshop doodle.

Speedie

Just a quick speedpaint in Photoshop.

Dvajsčetverosatno crtanje stripa...

... bilo je manje nego što sam očekivao. Bilo je više nego što sam očekivao. Bilo je upravo ono što sam očekivao. Više-manje. :)

Možete vidjeti moju galeriju, ako već niste... primijetit ćete da je strip nedovršen. Došao sam do pola, dvanaest stranica od dvajsčetiri. I naizgled promašio temu. Bojim se da nemam dokaza u suprotno, ali imao sam ideju kako "prvu ljubav" ukomponirati u space marines sci-fi koji vidite. Naravno, u drugoj polovini stripa. ;)

Žao mi je što nisam stigao dovršiti strip. Ispričavam se svima (dakle, možda petorici vjernih čitatelja) koje zanima kako bi završio. Još sam jučer mislio da ću ga dovršiti naknadno, kod kuće, ali predomislio sam se nakon što sam se naspavao. Moj glavni problem nije s temom, već sa izvedbom. Prvo sam previše zaglibio u detalje... a zatim se počeo gubiti s istima - primijetite kako glavni lik malo ima, malo nema kacigu. No, što je - tu je. Mislim da dobro prezentira ono što kao strip autor i jesam (spor, a brzoplet :)).

U moju obranu, neispavanost je bila moj najveći neprijatelj. Pa... svačiji, jasno. Svaka čast hrabrim kolegama (i kolegicama) koji su izdržali svih 24 sata i dovršili svoje stripove (a ima stvarno dobrih među njima). Od nekih se to i očekivalo. Ja sam se nadao dovršiti svoj, ali lako je biti general prije bitke. Optimizam presahne 26 sati nakon buđenja i 300 prijeđenih kilometara. Htio sam dovršiti strip, ali mozak više nije radio kako treba. Ako uopće. Na jednoj od fotki u galeriji možete vidjeti kako je to završilo za mene. Sva sreća pa sam nosio vreću za spavanje i jastuk. :)

No, možda ostavljam krivi dojam na moj dojam. Neka vas moj stripovski fail ne zbuni. Bilo mi je super! Ne žalim novca ni vremena. Konačno sam upoznao neke ljude koje sam dosad poznavao tek po njihovim blogovima, nadimcima, ili radu. Neke znam i od prije. Sa svima je bio užitak čavrljati i zafrkavati se - jedino mi je žao što toga nije bilo više, no nismo zbog toga bili tamo - tome će doći prilika na CRŠ-u, nadam se.

Htio bih ovom prigodom posebno pozdraviti Maxima, koji se pokazao kao simpatičan, prijateljski raspoložen suučesnik, a i lukav stripaš. Hvala na društvu, nadam se da će biti još ovakvih susreta (a možda i na pivo odemo, ako ne budem opet bolestan). :)

Posebna zahvala ide i Meji što je, kao i uvijek, jednostavno predobar domaćin, a i neloš šofer. I što je napravio samo jednu tablu; mojih 12 u usporedbi i ne izgleda tako loše. ;)

Pozdravi Macanu, Ines i Vladi, organizatorima cijele stvari. Nadam se da će nagodinu biti još bolje, no možda tada iskušam sreću od kuće, ne bi li dokazao da naspavan mogu dovršiti 24-satni, 24-stranični strip.

Pozdravi i svima koji su sudjelovali. Pozdrav Jurici, kojega mi je bilo izuzetno drago upoznati uživo (a i zanimljivo, jer ga uopće nisam tako doživljavao preko neta :D). Pozdrav Dariju Arani, koji je opičen sto gradi (isto se ne bi reklo kad ga vidiš, al' stripovi su mu bolesni... in a good way... njegove table veselile su nas do u sitne nedjeljne sate, a da on toga nije ni bio svjestan). Pozdrav curama, koje su posramile i neke dečke svojom izdržljivošću, upornošću, a i kvalitetom svojih stripova. Pozdrav svima koje nisam imenovao, previše vas je. ;)

Ljudi, bilo mi je drago. Nadam se da se vidimo za mjesec dana na CRŠ-u. Za mene je ovo bilo ugodno i vrlo poučno iskustvo. Za početak, nadam se da sam i otklonio blokadu koja me mučila zadnje vrijeme... pa, slijedeći će dani pokazati. Čeka me Sergej, čeka me Vixen, čeka me... crtaj-kad-god-uvatiš-vremena strip. :)

KK iliti Kreativna Kriza

Ne znam kako kod vas, ali ja crtam tek kad mi dođe da crtam. Problem je što mi to sve rjeđe dolazi, kako se čini. Ne znam zašto. Imam teoriju, naime, da sam uvjetovan nastavom - uvijek sam crtao za vrijeme nastave, u osnovnoj, u srednjoj, na faksu. Sad preko ljeta nisam imao predavanja, a imao sam slobodnog vremena napretek. What have I got to show for it? Nadao sam se nacrtati barem 16 tabli preko ljeta; nacrtao sam možda 3. Jadno.

Pa, predavanja mi počinju idućeg tjedna, nadajmo se da ću se oporaviti!

PS. Možda je atmosfera kriva. U subotu je 24-hour-comic day. Možda zapalim za Zagreb crtati u društvu. Vidjet ćemo...

Gus'ca vid'la puta...

Ekipa: Luka, Brane, ja, Mirta, Zlorana, Kugla, Korni, Vrebac

Eto, i to je iza nas. Nakon nešto više od tjedan dana u zelenoj Irskoj, dolazimo do nekoliko zaključaka:

1. Guinness je najbolje pivo na svijetu - dok si u Irskoj. Ovo što prodaju pod Guinness u Hrvatskoj nema veze sa pravom stvari. Ne znam u čemu je problem.

2. Hrvati pojma nemaju kako treba iskoristiti turističke potencijale. U nas je to zimmer-frei i fajront. Sramota. A da ne spominjem kako nakon Guinnessa nijedno naše pivo ne valja.

3. Jedna stvar u kojoj Hrvatska bitno prednjači jest kuhinja: Irci nemaju svoje recepte. Osim ako računate one koji ubrajaju Guinness (da, jeo sam fini gulaš sa Guinnessom, predobro :D). Ali falila mi je bakina kuhinja (iako je bez Guinnessa).

4. U Irskoj vam ne vrijedi vremenska prognoza. Svaki dan možete računati na sunce, oblake, i kišu; sve naizmjenično i po desetak puta dnevno. Također svaki dan i gdje god bili možete računati i na Guinness u lokalnom pubu.

5. Od Guinnessa se možete napiti, ali ne možete biti mamurni.

7. Od Guinnessa nemate zadah.

8. Točke 5 i 7 su empirijski zaključci provedeni u 10-dnevnom istraživanju diljem Irske u najmanje 10 pubova (a svi - zar ste sumnjali? - toče Guinness). Nijedan leprechaun nije ozlijeđen. Točka između 5 i 7 nedostaje iz nekih praznovjernih razloga koji su vrlo popularni tamo, što se divno poklapa sa mojom tendencijom da zaokružujem stvari na parne brojeve.

A sada, fotogalerija...

 

Hostel kod Killarneya; puca pogled na planinu, šuma svuda okolo, a zečevi se naganjaju po tratini.

 

Kylemore Abbey; kažu nam da nekoliko redovnica još živi tamo, ali nismo vidjeli nijednu (nunspotting je novi sport, vrlo popularan u tom kraju). 

Kakav je to hodnik prema WC-u koji nije ukrašen autentičnim 2000AD tapetama?

  

... što me ponukalo da potražim i nabavim si primjerak istoimenog časopisa, po mogućnosti sa Dreddom na naslovnici...

 

... a kao bonus, eto ga i na poleđini! I AM THE LOEW!

Slaine, stranica iz gorenavedenog primjerka. Pravi 'irski' strip, baš koincidencija. Šteta što ne znam što se događa nakon 4. stranice, moram čekati idući issue. :D  Incidentally, 'slainte' je na irskome 'uzdravlje' (izgovaraj: slonče, iliti mali slon), u prijevodu bi se možda zvao Zdravko.

 

U istoj knjižari/antikvarijatu sam, uz 2000AD, našao i Gimeneza: Fourth Power. Nije ni blizu Metabarunima, ali je svejedno lijep.

 

Eto, sad ga znam natočiti, ali bojim se da se neće skoro ukazati nova prilika. :(

  

Da ne bi sve bile fotografije i skenovi, evo jednog crteža puba nastalog u istome pubu.

  

A ovaj je nastao u drugome pubu, ali nakon znatno manje pinti Guinnessa nego prethodni.

  

 Što sam ono rekao o irskome vremenu?

Irska je zemlja zelenila, leprechauna, djetelina, ovaca, krava, konja, zečeva, pubova, pobuna, kiše, oblaka, sunca, duga, klifova, brda, mahovine, crkava; zemlja duge i zanimljive povijesti te dobre folk glazbe; zemlja Guinnessa i Smithwick'sa i Kilkennyja i Harpa.

Vat House pub, Dublin. Subota navečer. Četiri pinte Guinnessa. Tradicionalna irska živa muzika. Pohana piletina s krumpirom i umakom od rajčice. Jedan životni san ostvaren. Umirem sretniji.

Essehist No. 1

Za sve zainteresirane, prvi broj časopisa studenata povijesti (i drugih društveno-humanističkih znanosti) dostupan je ovdje u PDF formatu (6 MB). Časopis je tiskan u prosincu 2009. godine, a tema broja bili su totalitarni režimi.
Drugi broj Essehista predstavljen je jučer, 15. rujna 2010., u svečanoj dvorani FFOS-a, te će također biti dostupan u PDF-u čim se papirnati primjerci (svih 150) razdjele ili prodaju (ako je netko zainteresiran i želi primjerak, neka se što prije javi na essehist@gmail.com). Tema drugoga broja jest povijest Osijeka.

Be back in a while...

Ne, nije mi to jedan od najdražih filmova. Naime, odoh ja na apsolventsko putovanje... u Irsku!

Top 10 Films se nastavlja kad se vratim, kao i ostale žvrlje (dakle negdje u drugoj polovici rujna)... Slán agaibh!

Top 10 Films (7)

You know, I think this Christmas thing is not as tricky as it seems! 

But why should they have all the fun? It should belong to anyone! 

Not anyone, in fact, but me! Why, I could make a Christmas tree!

And there's not a reason I can find, I couldn't have a Christmastime! 

I bet I could improve it, too! And that's exactly what I'll do!

#7: Nightmare Before Christmas

Danas je ful guba biti ljubitelj NBC-a, posebno ako briješ na goth, jer Jack je tako cool na majici ili torbici, ali moram naglasiti da sam ga ja volio prije nego je to postalo 'in'. Naime, prvi put sam otkrio NBC (i Burtona) još tamo negdje krajem prošloga stoljeća, dok sam pohađao Školu crtanog filma. Sad me uvijek asocira na to razdoblje - zadnje tri godine moga života u Zagrebu - kada smo u spomenutoj 'školi' dangubili gledajući animirane filmove više nego crtajući ih. Ah, to su bila vremena.

Tada sam ga gledao prvi put, i bio strašno zadivljen.

Kad sam se vratio u Vukovar postalo je mnogo teže nabaviti filmove, čak i piratske (bilo je to vrijeme sporog interneta i videoteka u kojima su bili samo novi filmovi). Morao sam čekati koju godinu, dok nisam otkrio da je profa iz njemačkog ljubiteljica Burtona (moje zanimanje za istoga mi je osiguralo dvojke na kraju godine).

OK, sad opet valja naglasiti da NBC nije režirao Tim Burton (to sam doznao tek kasnije; svi uvijek misle da je to Burtonovo djelo, ali on je samo napisao pjesmu po kojoj je film baziran), već Henry Selick, a uz Dannyja Elfmana (koji je skladao glazbu i napisao pjesme, te pjevao glavnu ulogu*) oni čine dvojac najzaslužniji za kvalitetu kojom odlikuje. I, naravno, svi oni divni, strpljivi animatori.

Nedavno je Selick režirao i Coraline, koja uz Chicken Run i Wallace & Gromit čini jedan od najboljih animiranih filmova (stop-motion gazi CGI svaki dan u tjednu). Ipak, NBC mi ostaje najdraži.

--

* I tako sam ja otkrio Oingo Boingo.

 

Cyberpunk

Napuštena, polutuširana tabla poluautobiografskog cyberpunk stripa. Također iz vremena kad sam tek nabavio tablet i zanosio se pressure sensitivityjem u emulaciji kista. A onda mi je dosadilo.